Hfz. mr. Muhamed ef. Čajlaković: Vakuf u fetvama savremenih šerijatskih pravnika

Vakuf je islamska ustanova koja ima svoje utemeljenje u  Kur’anu i sunetu. Vakuf se u Kur’anu  spominje samo indirektno:

لَن تَنَالُواْ الْبِرَّ حَتَّى تُنفِقُواْ مِمَّا تُحِبُّونَ وَمَا تُنفِقُواْ مِن شَيْءٍ فَإِنَّ اللّهَ بِهِ عَلِيمٌ

„Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.“ (Sure Ali imran, 92; Prijevod Besima Korkuta)

Vakuf je utemeljen u Poslanikovom, a.s., sunnetu:

 عن أبي هريرة رضي لله عنه ؛ أَن رسول لله ،صلعم، قال:” إذا مات الإنسان؛ إنقطع عنه عمله؛ إلا من ثلاثة: إلا من صدقة جارية, أو علم ينتفع به، أو ولد صالح يدعو له”.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:

„Kada čovjek umre, prestaju njegova dobra djela, osim u tri slučaja: od trajne sadake, od znanja koje je ostavio pa se ljudi njime koriste i od hajirli djeteta koje čini dovu za njega.“ (Muslim)

Poslanik, a.s., je i sam uvakufio svoju zemlju u Medini.

Mnogi njegovi ashabi su slijedili njegovu praksu.

Hazreti Omer, r.a., je upitao Poslanika, a.s., šta da radi sa svojom najboljom zemljom u Medini da bi stekao Allahovo, dž.š., zadovoljstvo. Poslanik je predložio da tu zemlju izuzme iz svoga vlasništva, da odredi da se prihod dijeli siromašnima, s tim da se ta zemlja više ne može prodati, naslijediti, ni pokloniti.

Poslanik, a.s., je  predložio i Ebu Talhi, r.a., da ostavi svoju imovinu rođacima tako što su oni mogli biti samo korisnici, ali ne i vlasnici iste. Tako je nastao prvi porodični vakuf.

Vakuf je, po hanefijskom mezhebu, izuzimanje nekog predmeta iz vlasništva vakifa i prelazak u vlasništvo vakufa za sva vremena i trošenje prihoda od toga u dobrotvorne svrhe. Na osnovu ovoga, Ebu Hanife  smatra da nije obavezno da se predmet uvakufljenja izuzme iz vlasništva vakifa i valjan je opoziv vakufa. Dopušteno je i da vakif proda vakuf. Zbog toga je:

  1. ustanovljena je praksa prividnog spora pred kadijom između vakifa i mutevelije vakufa. Vakif odustaje od uvakufljenja pozivajući se na činjenicu da je  vakuf   neobavezujući  /عدم اللزوم / želeći opozvati vakuf. Mutevelija se tome protivi. Na kraju, kadija presuđuje da je uvakufljenje obavezujuće. Ovom presudom vakuf postaje punovažan /لازم/ i niko više nema pravo da ga ospori i poništi. Od naprijed spomenutog postupka sastoji se tesdžil /تسجيل/ Na osnovu ovoga kadija daje vakufnamu.
  2. Drugi slučaj obavezujućeg vakufa je kada vakif, kod kadije, kaže: „Kada umrem, uvakufljujem svoju kuću u tu svrhu“. Tada je vakuf obavezujući, kao i oporuka trećine ostavštine sa njegovom smrću, ne prije toga.
  3. Da vakif uvakufi džamiju i to izdvoji iz svoje imovine, te da dopusti da se u njoj klanja. Od tog trenutka, po hanefijskom mezhebu, prestaje vlasništvo vakifa nad tom džamijom.

Za razliku od Ebu Hanife, njegovi učenici, Ebu Jusuf  i Muhamed,  zauzeli su stav da se uvakufljeni predmet izuzima iz vlasništva vakifa i prelazi u vlasništvo vakufa, ili, bolje rečeno, prelazi u vlasništvo Allaha, dž.š.

Stav većine učenjaka, izuzev malikija, je da vakuf nije valjan ako nije trajan,  jer je cilj i svrha vakufa trajna sadaka.

Stav Ebu Hanife je da džamija ostaje vakuf do Sudnjeg dana, čak i ako dotraje i nema ko da je obnovi i održava, te ako ljudi nemaju potrebe za njom zbog postojanja druge džamije. Dotrajala i nepotrebna džamija se ne vraća vakifu, ni njegovim nasljednicima, niti je dopušteno prenijeti tu džamiju, ni njenu imovinu za drugu džamiju, svejedno da li se u njoj klanjalo, ili ne.

Prihod od jednog vakufa se može trošiti samo u njegove vlastite svrhe. Ako bi od dva različita vakufa bio jedan vakif, a prihod svakog od tih vakufa određen u različite svrhe, tada nije dopušteno da se prihod jednog vakufa troši u svrhe drugog. Ako bi mutevelija to učinio, bio bi dužan nadoknaditi štetu prvom vakufu.

Međutim, ako bi bio jedan vakif i ista svrha oba vakufa i prihod jednog od ta dva vakufa nije dovoljan, a drugom od prihoda i pritječe, tada je dopušteno iz viška prihoda drugog namiriti potrebe prvog vakufa.

Muslimani BiH su uvakufljavali svoju imovinu od samog dolaska islama na ove prostore, odnosno od sredine XV vijeka. Najveći razvoj vakufi u BiH su imali u periodu od XVI do XVIII vijeka.

Prelaskom BiH iz orijentalno-islamske u zapadno-evropsku civilizaciju, te prolaskom kroz više državno-pravnih okvira, znatan dio vakufa je oduzet.

O fetvi

Nakon Poslanika, a.s., donošenje fetvi je, vremenom, institucionalizovano, što je podrazumijevalo stalno kretanje šerijatskog prava i tumačenje istog u određenom vremenu i prostoru.

Proces sistematizacije islamskog prava je započeo početkom II vijeka po hidžri i to u sferi neformalnih grupa učenjaka među kojima su, ubrzo, pojedinci izrasli u autoritete.

S vremenom su ove grupe jačale, a nakon smrti autoriteta, njihovi učenici su iz fetvi o raznim slučajevima formirali metode i crpili pravila koja su vezivali za svoje učitelje.

Tako su nastali mezhebi u šerijatskom pravu. Fetve su, u  toj etapi, označavale krajnji rezultat ličnog razumijevanja pojedinih autoriteta u pitanjima Šerijata. Idžtihad označava ovaj proces, a fetva njegov izraz.

U ovo vrijeme fetva postaje obavještenje o stavu koji su autoriteti jednog mezheba zauzeli o nekom pitanju, a ne savjet o ponašanju u određenoj situaciji temeljen na ličnom razumijevanju davaoca.

Zbog većeg stepena kontrole nad funkcijom davanja fetve i osiguranja autoritativnih stavova, država ju je uvela u okvir pravosuđa, a njene nosioce u kategoriju vjerskih funkcionera.

Fetve su, u osmansko doba, imale posebnu formu. Davane su prema hanefijskom mezhebu, u pisanoj formi. Bile su u vidu pretpostavke na koju se daje kratak i jasan odgovor, a navedena imena su bila fiktivna. Bilo je obavezno navesti navod iz priznatih djela na kojima se fetva zasniva i ovjeriti potpisom muftije.

Danas fetve mogu davati osposobljeni i ovlašteni pojedinci, kao vijeća. Iako su  danas prisutna oba modela donošenja fetvi, sve više je prisutno nastojanje da se oforme vijeća.

Kad je riječ o fetvama u BiH, Mehmed Handžić je u „El-Hidaji“ od 07. 03. 1943. godine uveo odjeljak „Pitanja i odgovori“ i tu dao dva odgovora: u brojevima 7-8  i  9-10.

Tu praksu je, nakon Drugog svjetskog rata, nastavio Husein Đozo osnovavši rubriku „Pitanja čitalaca i naši odgovori“ u „Glasniku“, službenom glasilu Islamske zajednice SFRJ-e, od br. 3-4, 1965. god., i davao fetve dvanaest godina.

Abdurahman Hukić je u Glasniku VIS-a SFRJ odgovarao u rubrici Pitanja i odgovori od br. 4, juli-avgust, 1985., do kraja 1989. godine, a zatim i u toku 1990. god., do broja 5-6, zajedno sa Ibrahimom Džananovićem, Aćifom Skenderovićem i Enesom Karićem.

Nakon toga je ova rubrika prenesena u „Preporod“: 01. 10. 1996, gdje je Muharem Omerdić davao odgovore do 2005. godine, kada je nastavio Enes Ljevaković, koji je fetve-i-emin do danas.

Sedamdesetih godina XX vijeka, kada se javila potreba za osnivanjem Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, Rijaset IZ-e u BiH je podsticao muslimane da uvakufljuju svoju imovinu u novcu. U toj akciji su prednjačili tadašnji reisu-l-ulema Naim Hadžiabdić, Ahmed Smajlović i Husein Đozo.

Rezultat toga je, što je, zajedno sa ostalim rukovodiocima IZ-e insistirao da se zekat i sadakatul-fitr daju za potrebe IZ-e, odnosno, tada, za osnivanje ITF-a i potrebe GHb medrese u Sarajevu, te da se muslimani odazivaju uvakufljavajući, najčešće u novcu, u navedene svrhe.

Rezultat toga je, što je, zajedno sa ostalim rukovodiocima IZ-e insistirao da se zekat i sadakatul-fitr daju za potrebe IZ-e, odnosno, tada, za osnivanje ITF-a i potrebe GHb medrese u Sarajevu, te da se muslimani Bošnjaci odazivaju uvakufljavajući, najčešće u novcu, u navedene svrhe.

U BiH je, nerijetko, bilo aktuelno pitanje učešća nemuslimana u izgradnji džamija. Husein ef. Đozo je odgovorio da je učešće nemuslimana u izgradnji džamije u skladu sa propisima islama.

Muharem Omerdić je odgovarao na pitanja čitalaca u „Glasniku“ IZ-e 1990. i 1991. god., a zatim je neprekidno odgovarao u islamskim informativnim novinama „Preporod“ u rubrici Pitanja i odgovori, počevši od početka oktobra 1996. godine do sredine aprila 2005. godine.

Hfz. mr. Muhamed ef. Čajlaković

Author: MIZ Sarajevo

608 stories / Browse all stories

Povezani članci »

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

  • MIZ Sarajevo (1 mjesec ago)
    Selam, Potrebno je samo da popunjeni formular prijave vjenčanja donesete…
  • Emina (2 mjeseca ago)
    Selam, Molim Vas da mi kazete za priliku serijatskog vjencanja,sta…
  • Amina (2 mjeseca ago)
    Ova džamija mi se jako sviđa jer ja mislim da…

Facebook »

LINKOVI »








ZEKAT KALULATOR »