SINTEZA I UPOTPUNJENJE BOŽIJE UPUTE

Hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je mir i blagoslov na njegovog izabranika i Miljenika  Muhammeda a.s., na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

 

Časni Kur'an na više mjesta naglašava jedinstvenu ulogu Božijih poslanikâ koju su oni vjerno izvršavali tokom duge povijesti života na Zemlji. Vjerovjesnici i poslanici su bili najodabraniji ljudi koji su riječju i djelom objašnjavali  i rasvjetljavali  pravi put. Njihova misija je bila izdići značenje ‘ljudskog bića’ do njegove najuzvišenije mjere. Pozivajući  na činjenje dobra  Poslanici su nailazili na razne neugodnosti i bili su izloženi  silnom otporu, ismijavanju i uznemiravanjuod ljudi.

Poslanici njihovi su govorili: “Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio.” Oni su odgovorili: “Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali – pa, donesite nam čudo vidljivo!

Mi jesmo ljudi kao i vi” – govorili su im poslanici njihovi – “ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoće; mi vam ne možemo donijeti čudo bez Allahove volje – a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju.( Ibrahim 10 i 11.)

Riječi Objave koje su silazile sa nebeskih visina spuštane su na Zemlju mnogim narodima u različitim vremenskim periodima. Posljednja nebeska poruka čovječanstvu Kur'an, poslana preko Allahovog odabranika Muhammeda a.s. kojeg su prethodne objave najavile kao Ahmeda, Hvaljenika, značila je sintezu i upotpunjenje Božije upute ljudima.

Iako je poslanstvo iznimna čast kojom Milostivi nagrađuje odabrane, proces primanja objave za Muhammeda a.s. predstavljao je iznimno teško i bolno iskustvo. ”Nikada nisam primio objavu,“ govorio je Poslanik, “ a da nisam imao osjećaj kao da moja duša odlazi od mene.”

I zaista, brojna predanja govore o tome da bi, primajući riječi objave Poslanik naglo preblijedio i preznojio se od muke i napora, osjećajući u isto vrijeme strah, zebnju i hladnoću.

Ali, ono što je bilo još tegobnije i neizvjesnije od primanja  ‘teških’ riječi s Neba, odnosilo se na mukotrpno dostavljanje Objave ljudima koji nisu bili u stanju čuti i prihvatiti bilo kakvu vijest ili opomenu s Neba. Njihova srca su bila nedostupna za Poslanikov poziv, jer su odavno bila zastrta, zahrđala, zapečačena i zaključana. Idolopoklonici su bili isuviše ponosni da prihvate poziv u vjeru u jednoga Boga. Mekanski uglednici i trgovci osjećali su se superiornim i boljim od siromašnih beduina. Muhamed a.s je propovijedao vjerovanje u Jednog Boga i učenje o jednakosti ljudi,  a  duh plemenskog etosa mekelija suprotstavljao se svakoj ideji o jedinstvu i zajedništvu na osnovama vjere i morala.  Jednog dana  dok je išao ulicama Mekke, neki mladi Kurejšija bacio je nečist po blagoslovljenom tijelu poslanika. Kada ga je njegova kćerka Fatima r.a., vidjela u tom stanju briznula je u plač. ”Ne plači kćeri”, poslanik a.s., ju je tješio i ohrabrivao. ”Allah će zaštiti tvoga oca.”

Onda je veličanstvena moć Kur'ana učinila svoje. Jedan za drugim ashabi su ulazili u okrilje islama koji je uzdizao njihov duh i oslobađaoih besmislenog klanjanja lažnim bogovima i slijeđenju strasti. Okrenuli su  svoja lica i otvorili svoja srca Gospodaru njihovog praoca Ibrahima a.s., koji je bio hanif, poslanik i čovjek čiste vjere. Oslabađajući se beskorisnog mnogoboštva, ashabi su uviđali brojne moralne i praktične prednosti islama-predanosti Bogu Jedinome.

Kakav je zaokret u životu ashaba izazvao poziv Muhammeda a.s ponajbolje svjedoče riječi Džafera ibnTaliba koje je izrekao pred abesinskim kraljem Negusom nakon učinjene hidžre u Abesiniju:

Džafer bin Ebi – Talib istupi pred muslimanima i reče: ”Obožavali smo kipove, jeli mrtvo meso, činili zabranjene stvari, kidali rodbinske veze, uznemiravali komšije, jači od nas tlačio je slabije. Eto, tako smo živjeli sve dok nam Allah džellešanuhu, ne posla Poslanika. Iz našeg naroda je, znamo mu lozu i porijeklo. Znamo da je iskren, povjerljiv i pravedan. On nas pozva da vjerujemo samo jednog Boga i da se samo Njemu pokoravamo. On nas poduči da se odreknemo vjere koju smo prakticirali, mi i naši očevi, vjere u mnogo kipova i kumira. Naredi nam da samo istinu govorimo, da budemo ljudi od riječi i povjerenja, da poštujemo i obilazimo rodbinu, da lijepo postupamo s komšijama. Naredi nam da prestanemo činiti zabranjena djela, da ne govorimo laži, da ne trošimo imetak siročadi, da ne potvaramo i da ne ogovoramo čestite žene. Naredi nam da se pokoravamo samo Allahu, Jendom, Jedinom, da Njemu nijedno drugo božansvo ravnim ne smatramo. Naredi nam da namaz obavljamo, zekat dajemo i post postimo.”

 

Muhammed a.s. je bio ohrabren ljubavlju i podrškom ashaba, muhadžira i ensarija i činilo se da nijedna prepreka na putu širenja Istine nije nesavladiva. Do kraja svoga života pamtio je i prepričavao radost zbog prelaska na islam hazreti Hamze, Omera,  Alije, Ebu Bekra r.a.  i drugih ashaba, a za ensarije koji su mu pružili utočište u Svijetloj Medini jednom prilikom je rekao: ”Kada bi svi ljudi krenuli jednim putem, a Ensarije drugim, ja bih krenuo putem Ensarija. Allahu, smiluj se Ensarijama, njihovim sinovima i sinovima njihovih sinova.”

Svaki mevlud je zato posebna prilika da osvježimo svoja srca podsjećanjem na Poslanikovo neiscrpno duhovno nasljeđe.To su njegova djela i riječi brižno prenesni i sačuvani od zaborava. Djela koja je on činio prije 14 stoljeća i danas u milionima  srca bude žar za pobožnošću i predanošću Bogu, jer niko se tako snažno i svim svojim bićem nije posvećivao ibadetu kao što je to činio Allahov Miljenik. Ničije srce u tišini noći nije toliko jako drhtalo od straha od kazne i nade u milost Božiju na ahiretu. Ničije noge nisu više oticale na kijamu od njegovih nogu, ničije oči nisu više plakale moleći za ummet od njegovih mubarek očiju. Njegove sedžde vrhunac su strahopoštovanja, a njegove dove najblistaviji izrazi zahvalnosti koje jedan Božiji rob može pokazati prema svome Stvoritelju.

Iako  je Allahov Miljenik stalno bio obuzet zikrom, spominjanjem i veličanjem Gospodara, ashabe je opominjao da sebi ne uskraćuju blagodati ovoga svijeta i odvraćao ih od ekstremnog asketizma. Istovremeno, ashabe je savjetovao da skrušenost u ibadetima upotpune  razmišljanjem o Allahovim znakovima u prirodi i kosmosu. Kao da nam je želio poručiti da srce i um moraju biti jednako predani slavnjenjem i veličanjem Stvoritelja ukoliko želimo osjetiti pravu slast i suštinu ibadeta.

Aiša r.a., je ispričala: „Jedne noći mi je došao Poslanik i približio mi se toliko da su nam se tijela dodirivala pa me je upitao: „O Aiša!“ Hočeš li mi dozvoliti da večeras činim ibadet Gospodaru?“ Odgovorila sam mu: „ O Allahov poslaniče! Ja volim kad si blizu mene, ali volim i da činiš ibadet Gospodaru. “Ustao je, štedeći vodu uzeo abdest, stao na namaz i počeo plakati. Plakao je sve dok mu brada nije bila mokra. Zatim je učinio sedždu, pa je i na sedždi plakao sve dok tlo nije postalo mokro. Poslije je plačuči legao na bok dok Bilal nije došao da prouči ezan za sabah namaz. Kada ga je vidio Bilal r.a., je upitao: “O Allahov poslaniče, Allah ti je oprostio sve prethodne kao i buduće grijehe, zašto onda plačeš?“ Na to mu je poslanik a.s., odgovorio: „ O Bilale, kako da ne plačem? Allah mi je večeras objavio ajete

U stvaranju nebesa i zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, a nakon toga je rekao: Teško onima koji ne budu čitali ove ajete i razmišljali o njima!

Obilježavajući mevlud u našim džamijama i džematim apokušajmo oživiti i primjeniti poslanikov sunnet, prvo u našem srcu i razumu, a potom i u našoj životnoj praksi. Ma šta činli, bilo kakvu odluku donosili, za trenutak zastanimo, razmislimo i upitajmo sami sebe: Kako bi naš Miljenik postupio da se našao u ovakvoj situaciji? Čemu bi on dao prednost i za koji put bi se on odlučio? Obuzdajmo bijes njegovom blagošću, suzbijmo škrtost njegovom darežljivošću, izliječimo zavist njegovom ljubavlju, iskorijenimo oholost njegovom skromnošću.  Postupimo li tako stječemo pravo da se uvrstimo među njegove iskrene sljedbenike a on je, neka je na njega mir i blagoslov Božiji,  to još za života nagovijestio:

Dok se vraćao sa Uhuda Poslanik Muhammed a.s. se rasplakao, a ashabi su upitali: ”Allahov Poslaniče, šta te je rasplakalo?” Odgovorio je: ”Rasplakala me čežnja za susretom sa mojom braćom.” ”A zar mi nismo tvoja braća”, upitali su? Odgovorio je: ”Ne, vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji će doći poslije mene, koji će vjerovati u moje poslanstvo i slijediti moj sunnet, iako me nisu vidjeli.”

Gospodaru naš, molimo te podari Muhammedu a.s. poseban stepen u Džennetu i svako dobro, uzdigni ga na uzvišeno mjesto koje si mu obećao, a nas učini njegovim istinskim sljedbenicima.

 

 

 

MuslijaČeliković

 

Džemat Vogošća

Author: MIZ Sarajevo

619 stories / Browse all stories

Povezani članci »

  • MIZ Sarajevo (3 mjeseca ago)
    Selam, Potrebno je samo da popunjeni formular prijave vjenčanja donesete…
  • Emina (3 mjeseca ago)
    Selam, Molim Vas da mi kazete za priliku serijatskog vjencanja,sta…
  • Amina (3 mjeseca ago)
    Ova džamija mi se jako sviđa jer ja mislim da…

Facebook »

LINKOVI »








ZEKAT KALULATOR »