Riječ koja ne prati djelo

O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate! Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti. (Es-Saff, 2. – 4.)

Bože , pokaži mi svijet onakav kakav jeste, a ne onakav kakav mi se pričinjava. (Hadis)

Pitao sam se dugo, gdje je to izvor snažnog uticaja riječi naših starijih alima na druge.

Divio sam se odgojnom uspjehu naših starih alima, ali i naših djedova i roditelja. Oni nisu nikako, pa ni površno, a kamo li temeljito poznavali odgojno- obrazovne metode savremenih pedagoško- psiholoških teroija. Zbunjujuće djeluje, kako to da kod toliko znanstvenih eksperata danas od predškolskih ustanova, pa do fakulteta imamo toliko neriješenih problema kod omladine. A eto, radi se na tome temeljito timski, koriste se iskusni savjetnici, a stanje je alarmantno zabrinjavajuće.

Ni u govoru ni u komunikaciji nema ni onog tako željenog minimum povjerenja, razumijevanja, poštovanja, respekta, ljubavi. Sve je više u rapidnom opadanju autoritet roditelja. To je problem i u porodicama gdje roditelji nose najveće titule iz odgojno- obrazovnog rada.

Jedan roditelj- profesor reče: “Idem u porodici narediti da rade šta ko hoće.”

Ovo je svjedočanstvo o bezdušno- skrhanom autoritetu roditelja i nažalost ovaj slučaj nije osamljen. Stari alimi- odgajatelji su bez kusura i tračka sumnje bili odani vjeri.

Vjerovali su da govore istinu, živjeli i radili u skladu s tim govorom. Nisu govorili ono što nisu radili. Svoj govor o dobročinstvu su započinjali tek nakon što bi učinili dobročintvo.

“GOVOR ALIMA O OSLOBOĐENJU ROBA”

“GOVOR ALIMA O MAHRAMI”

Počinjali su od sebe i svojih porodica. U vrednovanju Allahovih nimeta riječju i djelom su davali prioritet ahiretskim nimetima. Njihov ruh je pobijedio nefs. Radom su se čuvali da ne budu na teret drugima, ali i da drugima olaksaju. U Kur’ anu su nalazili inspiraciju kako da govorom i djelom zadobiju Allahovu milost.

Danas je u svim segmentima odgoja razgoličena jalovost i sterilnost svih naučno-odgojno obrazovnih teorija. Te “naučne” teorije su postale “mučne” teorije. Svaki zaborav na Boga može ponuditi duši samo mučninu. Jedini tzv. tih teorija je “otuđenje” čovjeka od sebe, roditelja, braće, prijatelja. Ljudi su danas u dobroj mjeri otuđeni od svoje svijesti, oduzeli su svijesti savjest, i doveli sebe u stanje vlastitog žaljenja i prezira. Tu, nazovi svijest, rukovodi samoljublje, egoziam, sebičnost, tjeskoba, bezosjećajnost, strah i trajno nezadovoljstvo. Ovakvi su redovni klijenti i pacijenti lažnih dušebrižnika (šarlatana), koji brzo i lahko dolaze do haram profita zahvaljujući tuđem neznanju i krivom poimanju vjere. Svaki haram ide u susret haramu, i tako se haram množi dok njegovi vlasnici ne budu skrhani i poniženi.

Teoba, istigfar, dove, sedžde, zikr, halal lokma, sadaka i svi vidovi dobročinstva su bili izvor istinske razboritosti naših alima i roditelja. Zato su znali šta je istina, a šta laž, šta je dobro, a šta zlo, i čemu dati prioritet u datim okolnostima.

Kad su jednom uvaženom sarajevskom alimu donijeli komplet knjiga, koje naučno tretiraju odgoj, on je to, vidjevši ko su autori, vratio nazad.

Za mudre je danas odveć malo vremena i za ono najbitnije. Znali su naši alimi da tržište i zakoni tržišta nisu ti koji donose bereket zarade. Oni su izvor bereketa tražili u Bismillom započetim halal poslovima, i tevekkulom na Allaha. Nisu iz straha od gladi škrtarili, niti su rasipali u haramu da bi istakli sebe. Oni su i u maloj zaradi pomagali one, koji su od njih imali manje.

Šta je od nas danas uradio zakon tržišta, ponude i potražnje dobara, vidimo u tome što je u nama odveć malo dobra. Uzalud je traganje za uzrocima ekonomske krize, ako se lijepim govorom uzurpira tuđi hakk, i uz to se nemoralno živi.

Dakle, opet raskorak između riječi i djela. Sve dok ne damo prioritet onome što vjera nudi (istina, pravda, halal zarada i lijepa riječ) sve će krize više bujati i plaviti naše duše, a naša nadanja će biti fiktivna, a zbog naših nerealnih planova strah će se uvećavati.

Strah od siromaštva tjera u haram one koji nemaju tevekkula, i koji neće halal zaradu. Malo je danas onih koji zbog Ahireta imaju nesanicu noću. Najteži snovi i najbrojnije nesanice dolaze zbog dunjalučkih neuspjeha. Neuropsihijatri, psiholozi i gatari imaju pune ruke posla a uz to su im puna usta tableta. Samo oni koji vjeruju riječi i obećanju Božijem, imaju se čemu nadati. U školi islama će samo iskrenu razumijeti poruke i prihvatiti vjeru. Samo oni će položiti ispit, a ostali će morati napustiti tu školu, jer su im ciljevi vjere daleko, nedostižni, i zbog njihovog vlastitog sljepila nerealni.

Pita učenik učitelja: “Učitelju, Vaš govor o vjeri je lijep, ali izgleda dalek, nedostižan poput zvijezda na nebu. Učitelj reče: “O kakvoj daljini govoriš, kad svjetlost tih dalekih zvijezda dopire i u tvom oku, i tom svjetlošću gledaš i vidiš svijet. Ako bi zvijezde postavile takva pitanja o tvojoj daljini, kad bi ti progledao?”

Srcima koja su nedostojna svjetla istine, i ono najbliže, i ono najjasnije, najljepše, najbolje izgledat će im potpuno daleko, tamno, nejasno, ružno. Zbog silne blizine mnogi istinu i ne vide, i ne znaju da je ona u njihovom srcu.

Pitali su Ahmed ef. Bureka: “Ako je islam kao sunce jasan, zašto ga svi ne private?” On reče: “Sunce grije i ružičnjak i đubre, a sunce nije krivo što ružičnjak miriše, a đubre smrdi.”

Izraeličani su sa oduševljenjem čekali Musa a.s. da ih oslobodi ropstva faraona. Kad ih je oslobodio i doveo u pustinju, gdje su imali hranu bez truda, i usput spoznali snagu mudžiza Musa a.s., opet su mu rekli: “ Idi ti, i tvoj Bog ratujete, a mi ćemo ovdje čekati.” I čekali su u pustinji punih 40 godina.

Kome strast i požuda diktira stil, način i tempo života, taj neće znati, ni koji mu je cilj, ni put do cilja, ni šta hoće, ni gdje se nalazi.

Kome oslabi volja da živi vjeru, izgubit će trezvenost, pa će mu put izgledati težak i beskonačno dalek, cilj neostvariv, a on izgubljen u toj divljini.

Želje koje niču iz naših srca, najbolje govore istinu o nama.

Dunjaluk jeste zima za naše duše, i ko je mu’ minski izdrži, doći će mu proljeće ahireta.

Ruža islama mirisom stoljećima privlači sretne, ali i odbija one koji nisu dostojni tog mirisa. Nemoguće je osjetiti ljepotu tog mirisa i ostati indiferentan prema vjeri. Puno je mostova u kojima se prevladava udaljenost naše duše od istine. Samo haramom savladani vide da se ta udaljenost ne može prevladati. Samo se iz neznanja glava okreće istini, i iruzorno slijede fikcije ideja bez Boga.

Molimo Allaha da nam da prodoran i oštar pogled, pa da vidimo i planinu i rudinik u utrobi te palnine. Tražimo Njegovu zaštitu od hajvanskih došaptavanja strasti i prohtjeva, te da nam podari dinsku pamet, kako nas nefs ne bi ubijedio da se samo s njim ispravno može razumijeti stvarnost života. Ne daj da nam riječ bez djela nadahnuta nefsom oduzme bereket i snagu našeg uma, naše duše, te da nam vrijeme u trud budu uzaludni. Bože pomozi nam da shvatimo Pejgamberov hadis: Bože, pokaži mi svijet onakav kakav jeste, a ne onakav kakav mi se pričinjava- pokazuje.”

Author: MIZ Sarajevo

621 stories / Browse all stories

Povezani članci »

1 comment on “Riječ koja ne prati djelo

  1. Faris

    Cestitam. Potrebno je da imate vise ovakvih hutbi, predavanja

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

  • MIZ Sarajevo (4 mjeseca ago)
    Selam, Potrebno je samo da popunjeni formular prijave vjenčanja donesete…
  • Emina (5 mjeseci ago)
    Selam, Molim Vas da mi kazete za priliku serijatskog vjencanja,sta…
  • Amina (5 mjeseci ago)
    Ova džamija mi se jako sviđa jer ja mislim da…

Facebook »

LINKOVI »








ZEKAT KALULATOR »