Mr. Ahmed Purdić: Akademije islamskog prava

Sva zahvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na Njegova roba i miljenika, Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, ashabe i sve oni koji ga budu slijedili do Sudnjega dana.

Islamska pravna nauka (fikh) predstavlja jednu od najznačajnijih disciplina u kulturnoj historiji muslimana. Ona olakšava i omogućava valjano prevođenje naloga Božijeg zakona u naš život. Jedno od sredstava kojim ona to čini je fetva. To je obavijest o Allahovoj volji, odnosno normi, data na osnovu šerijatskih dokaza, a izrečena nakon postavljenog pitanja. Nekada su fetve izdavali samo pojedinci (muftije), a u novije vrijeme se tim pitanjem bave i  ustanove. U ovom radu sam upravo govorio o tim ustanovama. Budući da ih danas postoji više i da im je primarni zadatak bavljenje aktualnom šerijatsko-pravnom problematikom i donošenjem fetvi, ja sam se opredijelio za najznačajnije među njima a to su: Akademija za islamska istraživanja iz Kaira (مجمع البحوث الإسلامية), Akademija islamskog prava iz Mekke (المجمع الفقهي الإسلامي) , Akademija za islamski fikh iz Džiddeالإسلامي)  (مجمع الفقه i Evropsko vijeće za fetve i istraživanja(المجلس الأوروبي للإفتاء والبحوث)    .

Prve tri akademije sam izabrao, jer su internacionalnog karaktera. Akademija za islamska istraživanja u Kairu je dio Al-Azhara, koji je već nekoliko stoljeća jedan od najvećih centara učenosti kod muslimana. Akademija islamskog prava iz Mekke je organ Svjetske islamske lige (Rabite), koja je utjecajni religijski forum, a Akademija za islamski fikh iz Džidde je jedno od tijela Organizacije islamske konferencije, najjačeg političkog predstavnika današnjeg muslimanskog svijeta.

Evropsko vijeće za fetve i istraživanja je, kako mu i sam naziv kaže,  kontinentalnog karaktera. S obzirom na to da pripadamo tome geopolitičkom prostoru, smatrao sam potrebnim da i fetve ovog Vijeća budu obrađene, pogotovo što su one odgovori na pitanja koja u najvećoj mjeri tište i nas.

Pored ovih akademija, u svijetu postoji još institucija kojima je primarni zadatak izdavanje fetvi ali one nisu bile predmet ovog istraživanja, jer su lokalnog karaktera i, samim tim, njihov značaj je ograničen.

Važnost međunarodnih akademija islamskog prava se ogleda u tome što im se sve veći broj pojedinaca i institucija obraća i traži odgovore na aktualne probleme i izazove. Kako su njihovi članovi, uglavnom, svjetski poznati učenjaci islamskog prava, kompetentni da ponude te odgovore, prezentiranje njihovih fetvi zavrjeđuje našu pažnju. Svaka od ovih akademija u svome programu naglašava da joj je cilj prezentacija čistog, umjerenog islama, koji je daleko od bilo koje vrste ekstremizma i, kao takve, zaslužuju da budu predstavljenje, i one i njihovi stavovi. Vrijedi napomenuti da je, po mišljenju mnogih, djelovanje ovih akademija najbolji način da se spriječi učestala pojava, u posljednje vrijeme prisutna u islamskom svijetu, ali i kod nas u Bosni i Hercegovini, neodgovornog izdavanja fetvi od strane nekompetentnih pojedinaca. (značaj ovih akademija)

Idžtihad

Fetva je produkt idžtihada. Vrsta idžtihada kojeg akademije primjenjuju u svome radu je kolektivni idžtihad koji je „zajedničko razmatranje i raspravljanje o nekom pitanju od strane većeg broja islamskih pravnika i iznošenje zajedničkog stava oko kojeg su se svi ili većina usaglasili.“ Kolektivni idžtihad je ujedinjen i sabran trud više osoba i on, kao takav, jači je i kvalitetniji od individualnog. Najznačajnije odlike kolektivnog idžtihada su da se u njemu primjenjuje naređeni princip šure, da je precizniji i tačniji od individualnog jer u njemu učestvuje više osoba. Kolektivni idžtihad je, također, sigurniji od individualnog, jer je manje podložan izazovima i opasnostima kojima je podložan individualni s obzirom da se na učenjake u individualnom idžtihadu mogu vršiti politički, društveni i drugi pritisci, dok je kod kolektivnog idžtihada ta opasnost svedena na minimum. Uz to, kolektivni idžtihad je zamjena za često nepostojeći idžma’. Zatim, kolektivni idžtihad je nužna potreba našeg vremena, jer se samo multidisciplinarnim pristupom mogu rješavati kompleksna pitanja i na njih nuditi valjana i utemeljena šerijatskopravna rješenja. Na kraju, spomenimo još jednu prednost, ništa manje važnu od prethodno spomenutih, a to je da primjena kolektivnog idžtihada umanjuje razilaženja među muslimanima i vodi njihovom jedinstvu.

Ova vrsta idžtihada, iako nepoznata pod ovim imenom, primjenjivana je još u vremenu Allahova Poslanika, s.a.v.s. Naime, on je u značajnim pitanjima za zajednicu konsultirao ashabe i s njima tragao za najboljim (šerijatskopravnim) rješenjem. Na taj način je primjenjivao kolektivni idžtihad. Poznate su nam Poslanikove konsultacije sa ashabima o tretmanu zarobljenika nakon Bitke na Bedru. Drugi vid kolektivnog idžtihada za života Allahova Poslanika, s.a.v.s., dešavao se onda kada bi ashabi, bez prisustva Allahova Poslanika, s.a.v.s., primjenjujući princip šure, donosili neke odluke, koje bi on kasnije potvrdio ili korigirao. Tako je bilo poslije bitke na Hendeku o pitanju klanjanja namaza u Beni Kurejzi. Ovo je očit primjer kolektivnog idžtihada ashaba u razumijevanju Teksta (nass) još za života Allahova Poslanika, s.a.v.s. Nakon Poslanikove smrti ashabi su slijedili ovu njegovu metodu, naročito prva dvojica halifa. Međutim, nakon perioda hulefai-rašidina, znatno je reducirana primjena kolektivnog idžtihada, tako da je vremenom i zapostavljena. Od rijetkih značajnih ličnosti koje su u kasnijim periodima promovirale i primjenivale kolektivni idžtihad u svome radu bili su Omer ibn Abdulaziz i Ebu Hanife, r.a.

U novije vrijeme prvi pozivi za ponovnu primjenu kolektivnog idžtihada zabilježeni su početkom XX stoljeća, a njegova praktična primjena počela je u Egiptu 1927. godine, formiranjem Visokog vijeća uleme (Hay’a kibār al-‘ulamā’). Danas je kolektivni idžtihad stvarnost i on se primjenjuje u brojnim institucijama nacionalnog i internacionalnog karaktera.

Osnivanje, strukturi i ciljevima akademija

Sve četiri ove institucije su osnovane u drugoj polovini XX stoljeća.  Prva je osnovana Akademija iz Kaira 1961. godine, a zatim Akademija u Mekki 1976., Akademija iz Džidde 1981. i, na kraju, Evropsko vijeće za fetve i istraživanja 1997. godine. Osnivač Akademije za islamska istraživanja iz Kaira je Egipatska vlada. Akademiju islamskog prava iz Mekke je osnovala Svjetska islamska liga (Rabita), a Akademiju za islamski fikh iz Džidde Organizacija islamske konferencije. Osnivač Evropskog vijeće za fetve i istraživanja je FIOE (federacija islamskih nevladinih organizacija iz više evropskih država). Činjenica da se kao osnivači ovih akademija pojavljuju različite vrste institucija govori o interesu svih društvenih  grupa prema ovim akademijama.

Sve akademije imaju po više tijela, raspoređenih na tri nivoa. Kod akademija iz Mekke i Džidde, te Evropskog vijeća za fetve i istraživanja najviši organ je Vijeće, dok se kod Akademije iz Kaira najviši organ zove Konferencija Akademije. Ova tijela zasjedaju jednom godišnje (kod akademije iz Mekke zasjedanja su svake dvije godine). Niži nivo čine tijela koja svoje sjednice imaju češće i njihov suštinski zadatak je priprema godišnjih zasjedanja. Kod Akademije iz Kaira to tijelo se zove Vijeće Akademije, a kod drugih je to kabinet ili naučni komitet akademije.

Pored ovih tijela, sve institucije imaju generalne sekretarijate i to su izvršna tijela ovih institucija. Sve akademije, također, formiraju stalne i privremene komisije, s određenim konkretnim zadacima.

Akademije su na početku svoga rada spomenule ciljeve radi kojih su osnovane i upoređujući ciljeve i sredstva ovih četiriju institucija, dolazimo do zaključka da Akademija za islamska istraživanja veliki dio svojih ciljeva veže prvenstveno za Egipat, a u drugom planu je njeno djelovanje izvan te zemlje. Po tome joj je slično i Evropsko vijeće za fetve i istraživanja, koje je svoje djelovanje ograničilo na područje Evrope. Ostale dvije akademije pretendiraju da svojim radom budu na usluzi svim muslimanima u svijetu. To se eksplicitno navodi u ciljevima njihovog osnivanja, a Akademija iz Džidde to naglašava i u svome nazivu, upotrebljavajući termin internacionalna (ad-dawlī).

Akademije iz Mekke i Džidde, kao i Evropsko vijeće za fetve i istraživanja, primarno su fikhske institucije, osnovane sa ciljem da promoviraju Šerijat i pojašnjavaju šerijatskopravne propise. Predmet interesiranja i polje djelovanja Akademije za islamska istraživanja, kako joj i sam naziv govori, jesu sve islamske nauke i discipline. Ova razlika u ciljevima se reflektirala i na tematiku njenih odluka.

Sve institucije imaju gotovo identična sredstva za realizaciju svojih ciljeva, kao što su osnivanje komisija, organiziranje konferencija i naučnih skupova, te izdavanje časopisa, zbornika fetvi i pokretanje internet portala.

Primjetno je da aktivnosti Akademije za islamska istraživanja nisu medijski predstavljene na način koji je u skladu s današnjim vremenom. Iako je proteklo gotovo pola stoljeća od početka rada Akademije, ona još uvijek nema zbornik rezolucija i fetvi. Nažalost, još uvijek nema ni svoj zvanični internet portal, te se do njenih rezolucija i fetvi vrlo teško dolazi.

Primjetno je da neke akademije imaju više vrsta članstva ali zajedničko za sve akademije je da na njihovim zasjedanjima učestvuju članovi sa pravom glasa, kao i saradnici, tj. učenjaci i eksperti bez prava glasa.

Dva kriterija za prijem u članstvo svi spominju, a to su: moralni kredibilitet i stručna osposobljenost kandidata. Pored ova dva ključna uslova, svaka od akademija spominje još neke dodatne uslove, specifične za nju samu, kao što su: da kandidat bude stariji od 40 godina, ili da je svršenik Al-Azhara, ili da boravi na teritoriji Evrope i sl. Kriteriji za članstvo u ovim respektabilnim institucijama nisu strogi, tako da bi veliki broj učenjaka, teoretski, mogao biti njihovim članovima. Zbog toga je veoma značajan sistem izbora članova, jer se njime vrši stvarni odabir među kandidatima.

Analizirajući metodologiju prijema članova u statutima akademija, saznajemo da kod ove četiri institucije postoje tri načina učlanjena novih članova. Kod Akademije iz Kaira i Evropskog vijeća za fetve i istraživanja prve članove je odabrao osnivač, a poslije toga nove članove su predlagali i primali aktualni članovi. U Akademiji iz Mekke sve članove, tj. u prvom sastavu Vijeća, a i kasnije, bira Konstitutivni savjet Svjetske islamske lige (Rabite), na osnovu prijedloga generalnog sekretara Rabite. Dakle, sve članove bira osnivač, bez ikakvog utjecaja aktualnih članova. Treći način izbora članova imamo kod Akademije iz Džidde, u kojoj članove biraju države članice Akademije. Svaka od njih delegira po jednog svog predstavnika u Vijeće Akademije. Osim njih, Vijeće ima pravo da u svoj sastav inkorporira još neke učenjake iz zemalja članica i to pravo je iskorišteno za sedamnaest članova. Vijeće je, također, iskoristilo statutarnu mogućnost da angažira neke učenjake kao eksperte. Iako svaki od ovih načina izbora članova ima svoje nedostatke, smatramo da je najprihvatljivija metoda ona Akademije iz Džidde, jer omogućava svakoj muslimanskoj zemlji da ima svog predstavnika u ovoj respektabilnoj naučnoj instituciji. Na ovaj način se i malim narodima omogućava ravnopravno učešće u radu zajedničke muslimanske ustanove. Ova Akademija je istinski reprezent ummeta, jer u njenom radu, uporedo sa sunijama, učestvuju i šije.

(U ove četiri akademije sada ima 167 članova s pravom glasa, K 45,M 30, DŽ 58, E 34)

Jedini učenjak član u sve četiri institucije je dr. Jusuf el-Karadavi. Sa naših prostora je jedini dr. Mustafa Cerić član u dvije institucije.

Na osnovu načina izbora i imenovanja čelnih ljudi akademija, predsjednika i generalnog sekretara, može se ocijeniti stepen neovisnosti ovih institucija od njihovih osnivača. Potpunu neovisnost ima jedino Evropsko vijeće za fetve i istraživanja, jer sami članovi biraju predsjednika Vijeća i generalnog sekretara. Djelimičnu neovisnost ima akademija iz Džidde, jer članovi Vijeća biraju predsjednika Vijeća, a generalnog sekretara akademije, koji mora biti iz redova njenih članova, postavlja generalni sekretar OIC-a.

Potpunu kontrolu izbora predsjednika i generalnog sekretara osnivači imaju u akademijama iz Kaira i Mekke, jer predsjednici akademija su po funkciji šejhul-Azhar, odnosno muftija Kraljevine Saudijske Arabije, a i generalnog sekretara postavlja osnivač, tj. Vlada Egipta, odnosno generalni sekretar Rabite.

Odluke akademija

Za svoje odluke akademije upotrebljavaju sljedeće termine: fetva (fatwā), rezolucija (qarār), preporuka (tawsija) i deklaracija (bayān).

Odluke koje nazivaju fetvama i rezolucijama imaju značenja fetvi, jer se u njima, na temelju dokaza, iznosi šerijatskopravna norma. Razlika između fetve i rezolucije se ogleda u sljedećem: fetva je stav pojedinca, člana akademije, ili manjeg tijela pri akademiji koje odgovara na svakodnevna pitanja pojedinaca, dok je rezolucija stav najvišeg tijela akademije. Izdavanju rezolucija u svim akademijama prethodi studiozno izučavanje problema na dva nivoa. Prvi je nivo individualnog idžtihada, na kojem više pojedinaca samostalno tretira određeno pitanje s više aspekata i iznose svoja mišljenja o njemu. Nakon toga, članovi akademije i eksperti, na osnovu ponuđenih naučnih radova, zajednički razmatraju postavljeno pitanje i iznose svoj sud o njemu. Na ovom drugom nivou očita je primjena kolektivnog idžtihada.

U svojim preporukama akademije nude određene prijedloge i rješenja korisnicima, ali se u njima ne iznosi šerijatskopravna norma.

U deklaracijama iznose svoje stavove o društveno-političkim pitanjima i dešavanjima u svijetu, a koja se odnose na islam i muslimane.

Sve akademije pokušavaju odluke donijeti konsenzusom, a ako to nije moguće onda ih donose većinom glasova. Jedino Akademija islamskog prava iz Mekke kod prezentacije svojih odluka naglašava način njihova donošenja. S obzirom na to da se na kraju odluka navode imena članova akademije, njihovi potpisi i eventualne primjedbe, jasno se može vidjeti ko je glasao za odluku, a ko je bio protiv ili, eventualno, suzdržan. (primejr takve jedne odluke možemo vidjeti na slajdu. Prikazati …) Ostale akademije ne naglašavaju kojim načinom glasanja je odluka donesena, niti navode imena onih učenjaka koji se ne slažu s odlukom Vijeća.

Kada je u pitanju prezentiranje i publiciranje odluka i naučnih radova akademije nemaju jedinstvenu metodologiju rada. Neuporedivo najbolju prezentaciju rezultata rada ima Međunarodna akademija islamskog prava iz Džidde, koja u svom časopisu objavljuje rezolucije, sve naučne radove, kao i transkripte svih diskusija sa zasjedanja. Na ovaj način svi rezultati ove renomirane naučne institucije se javno objavljuju, dok kod ostalih institucija veliki dio naučnog blaga ostaje gotovo neiskorišten. Smatram da bi akademije trebalo da sve naučne radove prezentiraju, bar u elektronskoj formi, jer takvo objavljivanje ne iziskuje velike materijalne troškove, a omogućava zainteresiranima uvid u njih.

Forme odluka akademija su različite i promjenjive. Jedino je kod Međunarodne akademije za islamski fikh pri Organizaciji islamske konferencije forma odluka standardizirana i nepromjenjiva od samog početka rada Akademije. Njihova forma je i najbolja, zato što se u njoj navode svi potrebni podaci o rezoluciji i zasjedanju, kao što su osnovni podaci o vremenu, mjestu i rednom broju zasjedanja, te broj rezolucije na tom zasjedanju. Uz to, i odluke su koncizne i formulirane fikhskom terminologijom. (prikazati ….)

Prilikom  analiziranja tematike odluka sve odluke akademija sam elaborirao a zatim razvrstao po fikhskim poglavljima. Rezultate istraživanja sam prezentirao na grafikonima, a spisak svih odluka objavio u prilozima.

Upoređujući naslove odluka akademija, primjetno je da svaka od njih, iako raspravlja o gotovo svim temama u okviru islamskog prava, nekim pitanjima posvećuje više pažnje nego drugima. Akademija iz Kaira najveću pažnju posvećuje društveno-političkim temama. Činjenica da je ova Akademija osnovana na početku druge polovine dvadesetog stoljeća bitno je utjecala na teme o kojima je raspravljano na njenim konferencijama. Nezaobilazna tema je bilo pitanje Palestine i sve što to pitanje povlači za sobom, kao što je borba protiv Izraela, islamsko, a, prije svega, arapsko, (ne)jedinstvo, pitanje Jerusalema i džamije al-Aksa.  Akademija je na trinaest konferencija, razmatrala više od 58 tema o kojima je donijela veliki broj preporuka i rezolucija, a koje su bile iz sljedećih fikhskih oblasti. Kao što se vidi najviše odluak je bilo o šerijatskopravnoj politici (es-sijase eš-šer'ijje) a niti jedna odluka nije bila o vjerovanju. (grafikon)

Većina rasprava Akademije iz Mekke s prvih zasjedanja usko je bilo vezana za vjerovanje, obredoslovlje i porodično pravo. Tek na petom zasjedanju donesene su rezolucije iz oblasti medicine i poslovnih transakcija, ali su kasnije te teme sve češće bile predmet interesiranja ove akademije. Zato sada ima približno isti broj odluka iz tih pobrojanih oblasti. Na devetnaest sjednica Vijeće je donijelo 4 deklaracije i 115 rezolucija. U sedam rezolucija odgodili su iznošenje stava. Njihove odluke su tretirale pitanja iz sljedećih oblasti: (grafikon)

Akademija iz Džidde najviše tretira ekonomska i finansijska pitanja i gotovo pola njenih odluka je iz te oblasti. Čak 42% rezolucija je posvećeno tim pitanjima. Ako se uzme u obzir i to da su rezolucije o obredoslovlju ustvari rezolucije o zekatu, u velikom broju slučajeva, onda se može reći da je gotovo pola (48 %) rezolucija posvećeno ekonomskim pitanjima. Sljedeća oblast kojoj ova Akademija posvećuje veliku pažnju jeste medicina. Samo na tri zasjedanja nije bilo medicinskih tema, dok je na svakom zasjedanju raspravljano o ekonomsko-finansijskim temama.

Ova, kao i akademija iz Mekke, za prioritet je imala izdavanje rezolucija u kojima se iznosi šerijatskopravno rješenje za određeni praktični pravni problem, a ne raspravljanje o društveno-političkim problemima u islamskom svijetu. To je jedan od razloga da je ona tek na dvanaestom zasjedanju (2000.) prvi put izdala rezoluciju o Jerusalemu (al-Quds al-šarīf). Počevši s dvanaestim zasjedanjem, Akademija je sve više raspravljala o akaidsko-doktrinarnim pitanjima i gorućim društveno-političkim problemima islamskog svijeta, kao što su pitanja Palestine, Iraka i Somalije, zatim pitanje ljudskih prava, odnosa muslimana i nemuslimana na pojedinačnom (individualnom) i kolektivnom (državnom) nivou. Ta promjena diskursa je svoj vrhunac dostigla na sedamnaestom zasjedanju, na kojem je broj tema s akaidsko-doktrinarnim backgroundom bio identičan broju tema s čisto pravnom tematikom, ako je ta podjela uopće moguća.

Od 174 rezolucije, u njih 27 (16%) je, nakon rasprave, odgođeno iznošenje stava i zatražena je dodatna naučno-istraživačka studija i konsultacije s ekspertima. Na neka od tih pitanja Akademija je kasnije ponudila odgovor, a na pet još uvijek nije. Ovakav vid rada prisutan je i kod Akademije iz Mekke, kao i kod Evropskog vijeća za fetve i istraživanja.

Evropsko vijeće za fetve i istraživanja na osamnaest zasjedanja je donijelo 120 fetvi i 80 rezolucija, a od toga u četiri rezolucije je odgodilo iznošenje šerijatskopravnog rješenja po razmatranim pitanjima. Promatrajući rezolucije i fetve zajedno, zaključujemo da je najviše odluka doneseno iz oblasti porodičnog prava (66 odluka), zatim o poslovnim transakcijama (37), obredoslovlju (29) i šerijatskopravnoj politici (25). Većina odluka Vijeća vezana je za adaptaciju islamskih normi u evropskom kontekstu, kako na razini obredoslovlja i porodičnog prava, tako i poslovnih transakcija. Zbog toga ovo Vijeće ima značajan broj odluka o pitanjima vezanim za obavljanje namaza u specifičnim okolnostima, kao što je u predjelima u kojima nema šerijatskih obilježja za namaska vremena, obavljanje namaza u crkvi, ili o ukopavanju više mrtvaca u jedan grob i druga slična pitanja, karakteristična za muslimanske manjine. (grafikon)

Nakon što sam egzaktno utvrdio teme o kojima su akademije raspravljale, pristupio sam analizi samih odluka. Prvo sam analizirao izvore na koje se akademije pozivaju. Kod te analize ograničio sam se samo na izvore koji se spominju u odlukama, a nisam istraživao referate i diskusije na kojima se te odluke temelje, jer to u ovom radu i ovom istraživanju nije moguće učiniti, s obzirom na broj odluka.

Akademije svoje odluke temelje na osnovnim i pomoćnim izvorima islamskog prava. Akademija iz Kaira, u većini slučajeva, u samoj odluci uopće ne navodi dokaze na kojima je temelji. Ostale tri često navode dokaze u samim odlukama. Akademija iz Mekke i Evropsko vijeće za fetve i istraživanja češće citiraju primarne izvore islamskog prava (ajete i hadise), dok Akademija iz Džidde veliki dio svojih odluka temelji na pomoćnim izvorima islamskog prava, a u nekima uopće i ne spominje dokaze na kojima temelji svoje odluke. To je zbog toga što prve dvije (Akademija iz Mekke i Evropsko vijeće za fetve i istraživanja) imaju dosta odluka iz obredoslovlja, kod kojeg važi princip izvorne zabrane (al-asl fī al-‘ibāda al-man‘), zbog čega svako iznošenje norme mora biti potkrijepljeno dokazom. Akademija iz Džidde, pak, puno više ima odluka vezanih za poslovne transakcije i medicinu, kod kojih važi princip izvorne dopustivosti i takve odluke mogu biti argumentirane šerijatskopravnim načelima i intencijama Šerijata.

Još jedna zajednička karakteristika Akademije iz Mekke i Evropskog vijeća za fetve i istraživanja jeste pozivanje na odluke drugih akademija u vlastitim odlukama. Druge dvije akademije to čine vrlo rijetko (Akademija iz Džidde), odnosno nikako (Akademija iz Kaira). Akademija iz Mekke se poziva samo na odluke Međunarodne akademije iz Džidde, a Evropsko vijeće za fetve i istraživanja se poziva na sve ranije akademije. U ovome se može osjetiti rivalitet ili pitanje hijerarhije među ovim institucijama.

S obzirom na to da su sve akademije uvjetovale da među njihovim članovima bude sljedbenika svih četiriju sunnijskih mezheba, sve one različite stavove mezheba tretiraju kao šerijatskopravno naslijeđe i jedinstveno kulturno-povijesno blago svih muslimana, iz kojeg odabiraju i preferiraju ono mišljenje koje je, po njihovoj procjeni, u ovom vremenu najbliže istini, bez obzira na to ko ga je i kada donio. Inkluzivnim pristupom šerijatskopravnom naslijeđu, tj. primjenom komparativnog fikha, izbjegava se mezhebska pristrasnost. Ovo je ujedno i jedini mogući način rada internacionalnih i nadmezhebskih institucija, koje svoje odluke upućuju svim muslimanima, bez obzira na to kojeg mezheba bili i gdje živjeli, pogotovo ako žive u heterogenim muslimanskim zajednicama, kao što je slučaj na Zapadu.

Primjetno je da se u veoma malom broju odluka akademije pozivaju na konsezus uleme, jer u većini slučajeva on i ne postoji u pitanjima o kojima one raspravljaju. Pitanja o kojima akademije raspravljaju se mogu podijeliti u tri skupine:

  1. A) Pitanja koja su se pojavila u novije vrijeme i nisu postojala ranije, tako da o njima učenjaci nisu ni raspravljali. Takva su pitanja kloniranja, vještačke oplodnje, banki mlijeka, berze i sl. Većina pitanja o kojima su raspravljale akademije je upravo ove vrste.
  2. B) Pitanja o kojima su naši prethodnici raspravljali i iznosili svoja mišljenja, ali su bila različita. Uloga akademija je da, na osnovu dokaza, odaberu preferirajuće mišljenje. Primjer za to je zekat na dug.
  3. C) Pitanja čiji se propisi temelje na promjenjivim dokazima, kao što su običaj, opća korist ili propisi na koje utječe protok vremena i promjena mjesta i okolnosti. Primjer za to je pitanje učešća muslimana na izborima u neislamskim državama, pitanje autorskih prava i sl

Postoji osamdeset zajedničkih tema o kojima su dvije ili više akademija raspravljale i iznijele svoj stav. Od tih osamdeset, samo o šest (7,5 %) tema su raspravljale sve četiri akademije. A to su sljedeće teme: pitanje početka lunarnih mjeseci, osiguranje, Palestina i Jerusalem, planiranje porodice, terorizam i transplatacija organa.

Tri akademije su raspravljale o dvanaest (15 %) tema, a o šezdeset i dvije (77,5 %) teme su raspravljale dvije muslimanske institucije. (Grafikon, pr. 16)

Veoma mali broj tema o kojima su svi raspravljali je posljedica različitog interesiranja članova akademija, kao i vremena osnivanja. Naime kao što smo ranije naveli, jedna akademija veću pažnju posvećuje društveno-političkim pitanjima, druga obredoslovlju i medicini, treća ekonomiji, dok Evropsko vijeće za fetve i istraživanja akcenat svoga rada stavlja na pitanja muslimanksih manjina i njihovo življenje u neislamskim sredinama, zbog čega često raspravlja o temama koje ne postoje ili su prevaziđene u muslimanskim sredinama.

Drugi razlog, koji je, istini za volju, manje utjecajan, ali je ipak doprinio da zajedničkih tema bude tako malo, jeste činjenica da ove institucije nisu istovremeno osnovane, nego su neke u određenom vremenskom periodu djelovale, dok druge nisu ni postojale. Tako su neka pitanja tada bila aktualna, a kasnije prevaziđena, kao što je pitanje kolonijalizma, o kojem je raspravljala Kairska akademija.

Od osamdeset zajedničkih tema u šezdeset i osam (85 %) pitanja akademije su imale podudarne, a u dvanaest od osamdeset tema (15 %) različite stavove.

Visok procenat podudarnosti stavova akademija, iako su često izrečeni u različitom vremenu, ukazuje na to da se radi o principijelnim stavovima, utemeljenim na argumentima, a ne o izjavama pragmatičnog karaktera, izrečenim za jednokratnu upotrebu.

S obzirom na to da su odluke akademija jače od mišljenja pojedinaca, ali da nisu dostigle nivo idžma'a, učenjaci ih različito nazivaju i tretiraju. Veliki dio njih smatraju da su one na stepenu nepotpunog idžma'a kojeg različito imenuju, kao: prešutni idžma’ (iğmā‘ sukūtī), nepotpuni idžma’ (iğmā‘ nāqis) ili faktički (realni) idžma’ (iğmā‘ wāqi‘ī).

Neki ne spominju eksplicitno riječ idžma’, ali, po njihovom mišljenju, rezultati kolektivnog idžtihada se u osnovi ne poništavaju. Ako se to i desi, onda bi to trebalo biti kolektivnim idžtihadom, većim ili, u najmanju ruku, istim.

Prema trećem mišljenju, kolektivni idžtihad je dokaz vjerovatnog karaktera koji ima snagu jake pretpostavke (huğğa zanniyya zannan rāğihan) i rezultira vjerovatnim znanjem i on, kao takav, preči je da se slijedi od mišljenja pojedinaca. Prema ovom mišljenju, mudžtehidu je dozvoljeno donositi samostalna rješenja uz postojeće rezultate kolektivnog idžtihada, ali je bolje i sigurnije slijediti rezultate kolektivnog idžtihada.

Iako su odluke akademija autoritativna stručna mišljenja, one, ipak, imaju samo konsultativni karakter. No, one mogu postati i obavezujuće, ako kolektivni idžtihad organizira vlast i provede njegove rezultate. Tada nikome, ni pojedincu ni instituciji, nije dozvoljeno da donosi novo, drugo rješenje, zbog toga što presuda vladara poništava razmimoilaženja i zbog obaveze pokoravanja pretpostavljenima. Ovakva vrsta kolektivnog idžtihada primjenjivala se u vremenu prve dvojice halifa. Treba napomenuti da kolektivni idžtihad ne dokida pojedinačni. Naprotiv, on ga podstiče.

Refleksija odluka akademija na naše područje

Naši učenjaci bili upoznati s osnivanjima i radom ovih akademija i o tome su blagovremeno i povremeno pisali u našoj periodici. Neki od njih, kao što su Husein Đozo, dr. Ahmed Smajlović i dr., povremeno su i učestvovali u njihovom radu. U početku se najviše pisalo o radu Akademije iz Kaira, a nakon osnivanja Evropskog vijeća za fetve i istraživanja o njemu se najviše pisalo i njihove odluke se najčešće predstavljane. Znatno veće interesiranje naše uleme prema radu i odlukama ovog Vijeća nego prema radu i odlukama ranije osnovanih akademija, po mom mišljenju, nastalo je iz dva razloga. Prvo, zbog aktualnosti njihovih odluka za naše područje, jer su namijenjene, prije svih, muslimanima u Evropi, nudeći im odgovore na pitanja koja ih muče, i, drugo, veći broj članaka o radu i odlukama Vijeća je indirektna posljedica promjene društveno-političkog uređenja u našoj zemlji, koja je donijela više vjerskih sloboda i mogućnost tretiranja nekih pitanja koje u prethodnom sistemu nije bilo moguće. Npr. u jednom izvještaju o zasjedanju Akademije iz Mekke navode se teme o kojima je ona raspravljala a to su pitanja: šerijatsko-pravni tretman kadijanija, behaija, masonstva i prapadanja tim sektama i učenjima, ali se ne navodi da je, također, raspravljala i o šerijatsko-pravnom tretmanu komunizma i pripadanja toj ideologiji.

Analizirajući fetve naših učenjaka, objavljene u Glasniku Rijaseta IZ-e u BiH, islamskim informativnim novinama Preporod i časopisu Novi Horizonti primijetno je da je tematika tih fetvi i tematika odluka akademija u velikoj mjeri različita, tako da se ne može ni očekivati često pozivanje na odluke akademija. Ipak, postoji nekoliko pitanja o kojima su raspravljale akademije, a koja su i našim učenjacima bila postavljana. U odgovorima na takva pitanja većina ih se nije često pozivala na odluke akademija. Izuzetak je Husein Đozo, koji se u odgovorima pozivao na stavove Akademije iz Kaira, ako je ona o tom pitanju imala odluku. Ostali učenjaci, koji su odogovarali na pitanja, iako su bili upoznati s radom akademija, nisu se često pozivali na njihove odluke nego su češće citirali mišljenja pojedinaca ili nekih drugih institucija. Ponekad su spominjali i odluke akademija i na njima temeljili svoje fetve. Iako se nisu često eksplicitno pozivali na odluke akademija, njihovi odgovori, u većini slučajeva, kompatibilni su s odlukama tih tijela.

Pored velike sličnosti nešeg Vijeća za fetve s akademijama, koja je očita u njihovim ciljevima, metodama i sredstvima rada, postoje i neke razlike. Te razlike proizlaze iz činjenice da je Vijeće za fetve nacionalno tijelo, za razliku od akademija koje su internacionalne. Te razlike su najjasnije u načinu donošenja fetvi u čisto ibadetskim pitanjima i broju članova, kao i načinu njihova izbora. Vijeće za fetve, kao i akademije, ima općenito inkluzivni pristup mezhebima, ali u čisto ibadetskim pitanjima ono daje prednost rješenjima iz hanefijske pravne škole, zbog višestoljetnog prisustva tog mezheba na ovim prostorima. Broj članova Vijeća je znatno manji od broja članova akademija i većina ih je po funkciji (12), a manji dio se bira (samo 3 člana). Iako Vijeće za fetve ima znantno manji broj članova, jedino ono u svom sastavu ima žene kao ravnopravne članove.

Struktura pitanja upućenih Vijeću značajno se razlikuje od pitanja o kojima su raspravljale akademije. Tako je upoređivanje njihovih odluka gotovo nemoguće, ali nema sumnje da će Vijeće u narednom periodu, kada bude raspravljalo o temama o kojima su međunarodne akademije islamskog prava donijele odluke, uzeti u razmatranje njihove stavove, jer se i u samim Pravilima o radu na to obavezalo.

Na kraju, treba istaći da je ovo tijelo prvo ovakve vrste na širem balkanskom području i da smo u nekim pitanjima, kao što je članstvo žena u njemu, pretekli i renomirane internacionalne institucije. Smatram da Vijeće za fetve svoje odluke i aktivnosti treba bolje i adekvatnije prezentirati široj čitalačkoj publici da bi korist od njegova rada bila veća.

Author: MIZ Sarajevo

621 stories / Browse all stories

Povezani članci »

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

  • MIZ Sarajevo (4 mjeseca ago)
    Selam, Potrebno je samo da popunjeni formular prijave vjenčanja donesete…
  • Emina (5 mjeseci ago)
    Selam, Molim Vas da mi kazete za priliku serijatskog vjencanja,sta…
  • Amina (5 mjeseci ago)
    Ova džamija mi se jako sviđa jer ja mislim da…

Facebook »

LINKOVI »








ZEKAT KALULATOR »