Lijepa riječ je obaveza vjernika

Zar ne vidiš Kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u Zemlji, a grane prema nebu. (Ibrahim, 24.)

 

Isticati Allahove blagodati je znak zahvalnosti, a to ne činiti je znak nevjerovanja. Ko nije zahvalan na malom, on je nezahvalan i na velikom… (Hasen hadis; Sujutija)

 

Čovjek koji poziva ljude u zabludu, pa ga oni slijede, ima isti grijeh kao i njegovi sljedbenici, s tim da to neće ništa umanjiti njihove grijehe. Čovjek koji poziva na pravi put, pa ga ljudi slijede, ima istu nagradu kao i ti sljedbenici, s tim da neće ništa biti umanjeno od njihove nagrade. (Sahih hadis, Sujutija)

 

Tvoj osmijeh dok gledaš u lice svome bratu je tvoja sadaka… (Sahih hadis; Sujutija)

 

Znaj za Allaha u obilju, Allah će za tebe znati kad si u nevolji. (Sahih hadis, Sujutija)

 

Na tri se stvari zaklinjem; Nikada sadaka neće umanjiti imetak, pa dijelite sadaku. Nikada čovjek neće oprostiti nanesenu nepravdu, a da mu Allah neće zbog toga uvećati čast i moć, pa praštajte. Nikada čovjek neće tražiti od ljudi, a da mu to neće otvoriti vrata siromaštva. (Sahih hadis, Sujutija)

 

Ovaj svijet je zelena bašća. Ko se njome okoristi na pošten način, Allah će mu u tome dati berićet. Onaj ko zagazi u ono što mu požuda diktira, on na Sudnjem danu neće imati ništa drugo osim vatre. (Sahih hadis, Sujutija)

Islamski ahlak koji nas uči lijepom ponašanju traži od nas vjernika da naše riječi unesu u ljudska srca mir, radost i raspoloženje i da, pružajući osnovanu nadu u Božiju milost odagnaju tugu, bol, strah, kahar.

Ljudi su danas odveć puno zaneseni sobom. Nemaju dovoljno znanja, volje, snage i vremena da upoznaju svoju dušu. Tek pojedinci među velikanima, a i njih je odveć malo, imaju potrebno znanje, volju, snagu i vrijeme da druge učine sretnim, i drugima olakšaju terete koje nose na svojim dušama, zbog slabog i neispravnog poznavanja vjere.

Mnogi su opijeni lažnim sjajem dunjaluka i malo ko od njih misli što ih čeka u budućnosti na ovom svijetu, a o vječnosti skoro da i ne misle nikako. Svjedoci smo da danas mnogi ulicama našeg šehera hode raspamećeni, kao da su pijani.

Kur’ an kaže:  “… i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, već će tako izgledati zato što će Allahova kazna strašna biti.” 

Ti jadnici nemoćni su da naprave jedan ozbiljan korak prema sebi, svojoj duši, svojoj ahiretskoj sreći. A kada neki naprave taj korak naprijed, iz istih stopa se vrate dva koraka nazad, zbog slijeđenja svojih prohtjeva. Svi među takvima imaju dugoročne planove. Kao da umna i fizička snaga mora biti trajna.

Samo sretni pojedinci misle u vremenu o onome što ih čeka nakon prvih koračaja u vječnost. Oni misle kuda i kako, kada kuveti opadaju, nestaju, fizička ljepota prelazi u fizičku ružnoću i prestaje snaga autoriteta.

Mu’ minska zrela svijest često i ozbiljno promišlja o neprolaznim ljepotama što čekaju u vječnosti, pa se riječju, djelima i ponašanjem pripremaju za boravak u ambijentu gdje vrhuni Božija milost čitavim prostranstvima i svim osobama koje dospiju u tom ambijentu koji je primjeren samo za mu’minske duše.

Riječ tih mu’mina, sretnika, koji su usrećeni vjerom, poput čilibara, privlači dobru, dobre mu’ minske duše.

Riječ je o dušama mu’ mina koje su nadahnute riječima Objave i riječima Allahova Miljenika, kao i riječima i ponašanjem onih Božijih robova koji danonoćno ustrajavaju u ibadetu, čuvajući se harama i istigfarima čisteći svoja srca.

Samo je riječ Objave i poslanička riječ iskonski nepatvoreno čista, pa oni koji su nadahnuti tom iskonskom čistotom nalaze put do nepatvorene ljudske prirode koja ibadet vidi kao potrebu svoje duše. Tu riječ vole i njome se koriste samo oni koji je uče i izučavaju, pa ih ona tako snagom svoje ljepote mijenja i vodi milosti Božijoj.

Lažan govor i loše djelo odvlače od ove iskonske čistote što je nudi Objava i riječ Allahova Miljenika.

Od ove riječi su predaleko, i ne žele njenu blizinu oni koji su svoje strasti i prohtjeve uzeli kao životne vodiće.

Kur’ an kaže: Zar ne vidiš onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo!“  (El- Džasija, 23.)

Samo oni koji uspiju skinuti mutne i tamne naočale koje su im vješto i neprimjetno stavili  promotori kufra, širka i zuluma, moći će naslutiti punu snagu i ljepotu iskonske riječi, ali i ljepotu duša svih onih koje ta iskonska riječ u životu vodi i rukovodi.

Egoisti je uvijek malo ma koliko da posjeduje. On za posjedovano strahuje da ga ne otuđi, štedi od sebe da bi imao više. Njegov životni pratilac je strah i nezadovoljstvo.

U moru zvanom dunjaluk prostranstvo i dubina su ogromne, oluja je na pretek, ne može se preplivati snagom mišića. Jedina sigurna lađa na tom moru je lađa šerijata. Samo putnici u toj lađi znaju za Svemoćnog, Svemilosnog i Sveznajućeg. On im je garancija i oslonac. Samo oni mogu biti imuni od panike što ih sobom nose fiktivne želje ljudske, plasirane iz srca munafika i nasilnika. U takvog Gospodara mogu biti sigurni samo oni koji nastoje robovski živjeti vidjevši sebe kao Njegove robove.

 Oni će vlastite slabosti otklanjati tewbom i istigfarom, sadakom i dobročinstvom, lijepim riječima i djelima. Takvi će prebroditi kušnje na tom moru i postati odlučniji i ustrajniji u vjeri, čvršći i jači u svojim odlukama.

Ko otvori Mushaf na svakoj njegovoj stranici naći će dovoljno poruke i uzeti potrebne pouke iz života onih koji su bili poslušni Gospodaru, ali i oni koji su pred veličinom Svemoćnog rukovođeni svojim neznanjem prkosno griješili.

Samo oni kojima je data istinska spoznaja vide sebe u odnosu na Gospodara kao siromahe bez obzira da li su u obilju ili oskudici. Oni i kad su muhtač suhe kore hljeba ostaju vjerni robovi svome Gospodaru. Oni o svom Gospodaru imaju uvijek lijepo mišljenje, jer posjeduju istinsku spoznaju pa ne prigovaraju zbog neimaštine, niti u obilju prisvajaju sebi Allahove nimete. Oni sebe vide kao Allahove musafire koje Allah voli i časti iz Svog obilja kada hoće i koliko hoće, svjesni da im ništa nije uskraćeno i da im nije uskraćena nepravda.

Oni znaju i duboko su svjesni da ih ljudi neće voljeti ako od njih traže, ali i da ih Allah neće voljeti ako od Njega ne traže. Oni i traženjem od Allaha žele da se približe Njegovoj milosti.

Rahatluk i izobilje što nudi mladost, i pritisak i nemoć što je donosi starost, njih ne udaljuje od principa vjere.

Kao mu’mini oni znaju ko je Davalac i koji kad daje ne ljuti se. Oni Njemu pružaju ruke u dovi. Takvi, koji od Njega traže, dostojanstveno daju kad zatreba.

Oni znaju koliko je duga i široka ahiretska poljana i koliko treba truda i djela da se ta njiva zasije. Svjesni rodnosti ahiretskih njiva, ali i ljepote ukusa i brojnosti tih plodova.

Svijest o Božijoj dobroti daje im snage da siđu među nemoćne, da se o njima raspituju, traže ih i pomažu, i tako stižu Božijoj milosti.

Samo oni koji su oplemenili svoju svijest slušajući poruke zbiljskog glasa Objave i glasa dostavljača Objave, žive kao dinski dobročinitelji, koračajući putem ljubavi prema svojoj braći. Takvi iznjedre hair- dovu svoje braće, kojima su pomogli.

Jedan velikan, hair- sahibija reče: “Gospodaru, ja Ti se utiče od toga da me drugi vole radi Tebe, a da si Ti ljut na mene.”

Lijepo reče velikan Ummeta: ” Mu’ minska riječ sije radost. Ona poput sunca odledi zaleđeno srce koje stenje pod teretom neznanja, pa hlepi za prolaznim i zavidi poklonicima prolaznih vrijednosti.”              Gledajući bogataša kako se igra srebrenjacima, alim ga upita: “ Čiji su to srebrenjaci?” Bogataš odgovori da su njegovi. Na to će mu alim reči: “ Bit će tvoji ako ih upotrijebiš na pravom mjestu. Imetak koji dijeliš ti njime upravljaš, a imetak koji se čuva upravlja svojim sahibijom, pa mu sahibija robuje.”

Dunjaluk je uvijek bio u rukama i srcima onih koji su nemarni prema ahiretu. Malo je tu izuzetaka. Zekat i sadaka čuvaju posjednike imetka od ahiretskog nemara. Budnost je ahiretski stub, koji ne može naštetiti ahiretu, jer budni vjernici su dunjaluk upregli u službu vlastitog ahireta.

Lijepu poruku odasla jedan alim: “ Miris ruže otkriva bit, prirodu i tajnu ruže, a lijepa riječ i darežljivost mu’ mina otkriva bit, prirodu i tajnu njegovog imanskog srca. Lijepom riječju i dobročinstvom mu’minsko srce odašilje poruku da čezne za Božijom blizinom i zadovoljstvom, i da strahuje da izgubi prijatelja kakav je njegov Gospodar.”

Ko se okiti čvrstim imanom može biti okružen stvarima i svakakvim ljudima, ali neće pokleknuti niti se pokloniti stvarima i lažima zavedenih.

Samo poklonici prolaznim vrijednostima rukovođeni strastima i prohtjevima imaju grubu i tešku riječ, ubitačnu. Oni time pokazuju da su definitvno napustili ljudsku prirodu, da im je strana svaka zbilja života, i takvi ovaj svijet napuštaju potpuno nezadovoljni sobom, svijetom i onim što posjeduju; i svim što su vidjeli, upoznali i čuli. Takvi su kušali jad i čemer nevjerničkog života i za takve Kur’ an kaže: „ Oni su gluhi, slijepi i nijemi, oni se ne vračaju.“

Bože naš, daj da naše riječi budu u službi istine i učini da svojim mislima, riječima i djelima težimo Tvojoj blizini, milosti i zadovoljstvu.

„ Bože naš ne prepusti nas samim sebi ni koliko je treptaj oka.“ (Hadis)

Amin!

Author: MIZ Sarajevo

619 stories / Browse all stories

Povezani članci »

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

  • MIZ Sarajevo (3 mjeseca ago)
    Selam, Potrebno je samo da popunjeni formular prijave vjenčanja donesete…
  • Emina (3 mjeseca ago)
    Selam, Molim Vas da mi kazete za priliku serijatskog vjencanja,sta…
  • Amina (3 mjeseca ago)
    Ova džamija mi se jako sviđa jer ja mislim da…

Facebook »

LINKOVI »








ZEKAT KALULATOR »