Kako treba da izgleda život mu'mina u vremenu

“Ima ljudi koji govore: “Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!” Takvi na onom svijetu neće imati ništa. (El- Beqare, 200)

Pred sami akšam namaz a.s. reče ashabima: “ Zaista primjer onoga što je od dunjaluka ostalo, u odnosu od onoga što je od njega proteklo je kao primjer ovoga što je preostalo od današnjeg dana, u odnosu na ono što je prošlo od njega. “

A.s. kaže: “ Neće nastupiti sudnji dan sve dok ne nastupi brzina u vremenu, pa godna bude trajna kao mjesec, mjesec kao sedmica, sedmica kao dan, dan kao sahat, a sat kao varnica! “ ( Ahmed Tirmizi)

“ Dvije blagodati većina ljudi ne zna iskoristiti: Blagodat zdravlja i blagodat slobodnog vremena!” (Hadis)

“ Na sudnjem danu neće se Allahov rob pomaknuti ni za stopu dok ne bude upitan u što je potrošio život, kako je iskoristio mladost, kako je zaradio imetak i ušto ga je potrošio, te da li je radio po znanju koje je naučio, te da li se ophodio prema svome tijelu kako treba! “ (Hadis)

 

Vrijeme je neprocjenjiva i nemjerljiva blagodat za vjernika. Ko bude znao iskoristiti blagodat vremena njegov boravak u vječnosti će biti u trajnom miru i zadovoljstvu. Ko prokocka šanse koje vrijeme nudi, prokockao je blagodati vječnosti.

Vrijedi dobro upamtiti, šanse koje vrijeme nudi su nepovratne i kajanje za propuštene šanse je uzaludno. Za nevjernike vrijeme je izvor nesreće i to će saznati na ahiretu. On je vrijeme utrošio u sabiranju prolaznih dobara, uživajući u njima, bez ostatka im poklonio, i tako uništio svoju sreću.

“ A nevjernik će reći: Das am bogdo zemlja ostao.” ( En-Nebee, 40)

Za vjernike koji su koristili blagodat vremena čineći dobra shodno svojim mogućnostima, prema   Kur’ anu čeka ih velika, plemenita nagrada, a njihov uspjeh se definiše kao “ veličanstveni uspjeh”.

A šta je to dobro djelo?

To je djelo koje vjernik učini sa nijetom da njime postigne Allahovo zadovoljstvo. Takvo djelo donosi počiniocu brojne ahiretsko- dunjalučke nagrade i bude od koristi onome kome je učinjeno. Tu se obično radi o jelu, piću, obući, odjeći, savjetima, uputama, upozorenjima, poklonima, pozajmicama i sl.

Osobina dobročinitelja je da nikad nikome ne proprate doborčinstvo prigovorima, jer znaju da bi time uprljali nijjet i poništili vrijednost dobrog djela, a uz to zbog ponižavanja Božijeg roba prijeti potencijalna opasnost da i oni dođu u ovisnost od ljudi koja će im donijeti poniženje.

Samo dobra djela nadilaze vremensku komponentu, probijaju ljušturu vremena i prostora i smejštaju se u svijet vječnosti bez kraja. U posebno dobra djela spade i trezvenost u donošenju suda o drugim ljudima i njihovim slabostima. Velikani takvima umjesto osude upućuju hair- dove. Evo poruke koja kazuje o čovjeku koji je ishitreno donio sud o drugima.

Priča nosi naslov o čovjeku u ogledalu.

Ugleda čovjek skupinu ljudi i vidi; trup ljudski, noge ljudskem, a glava životinjska. U trenu on o njima svašta pomisli, naravno loše. Ode do jednog čovjeka u kojeg sve bijaše ljudsko i upita: “ Šta je ovo?” Upitani odgovori: “ Pogledaj u ogledalo u naći ćeš odgovor.” Isti je u ogledalu vidio sebe sa životinjskom glavom, te u bijesu baci ogledao.

Alim reče: “ Ogledalo nije krivo, ono neće za hator da vara i laže, ne uzima mito da bi dalo ljepšu refleksiju od lika koji se ogleda u njemu. Ono ne ostaje dužno i vraća ono što si mu dao.”

Mnog ljudi boraveći u vremenu unakaze svoj ljudski lik, koji je savršenstvo u Allahovom stvaranju. Oni će na ahiretu biti unakaženi u liku životinja i tek tada biti kažnjavani džehennemom.

Zato se sada treba pogledati u ogledalo vremena, na što ličimo, da ne unakazimo najsavršeniji lik, pa da se prepadnemo sebe kada budemo gledali u ahiretsko ogledalo. Na naš ahiretski izgled lica uticat će naše misli, riječi, djela, naše društvo, naši ibadeti, naše korištenje vremena. U času smrti bit će uspomena na minule dane od kojih će mnogi sebi zagorčati zadnji nefes. No, bit će i takvih sjećanja kod vjernika koja će biti tako i toliko vrijedna da su za vječnost (sjećanje na pomoć nemoćnim, osamljenim, bolesnim, uplašenim, gladnim, prognanim, ismijanim, mučenim, te sjećanje na dane i noći provedene na kijamu, ruku’u, sedždi, zikrullahu, dovi, istigfarima praćenim suzama straha od gubljenja Božijeg rahmeta). Sjećanja su tada puna istina o našoj ozbiljnosti ili neozbiljnosti, hrabrosti ili kukavičluku, mudrosti ili ludoriji.

Ahiretski sretnici se ponašaju ozbiljno u ozbiljnim situacijama, i izbjegavaju neozbiljne situacije. Ahiretski nesretnici su ozbiljno angažirani u neozbiljnim situacijama (trač, ogovaranje, laž, mržnja, zavidnost, vicevi…) Vrijeme je svima šansa da očuvaju ili zijane vlastiti identitet.

Veliku nesreću nam donosi subjektivno doživljavanje vremena. Karakteristika “ subjektivističkog doživljavanja vremena” je da se za sve ima vremena na pretek, da se manje bitno i nebitnom daje prioritet radi trenutačnog raspoloženja. Oni imaju problem “ Kako ubiti dosadu?” , jer “ Vrijeme nikako da prođe!”. Na kraju uviđaju da je vrijeme prošlo “ kao dlan o dlan” brzo, da više nema vremena, a da čeka odgovornost za prokockano vrijeme. Jedina sigurnost takvih je da sigurnim i brzim koracima idu u susret brojnim i trajnim problemima. Shvatili su tada da je smrt, koja za njih bijaše tako daleko, da se njena daljina ne mogaše ni slutiti lahko, sada slijedi izravan susret, licem u lice, posve sami bez pomagača.

Kur’ an iznosi njihovu tragikomiku na smrtnom času. Oni će tražiti da se prolongira odlazak na ahiret, da bi nadoknadili propušteno i izvršili temeljite pripreme. Iz Kur’ ana također saznajemo, da kad bi im se i udovoljilo želji, oni bi samo nastavili činiti ono što su ranije činili.

Braćo, eto to je pomućena logika ateističkog uma, koja je simbol svekolikih promašaja i nesreća, i čiji su rezultati gorko kajanje i trajno tuga golema.

Vjernik ima u vidu odlazak u vječnost, jer ga podsjeća Kur’ an: “ Neka svaka osoba pogleda šta je pripremila za sutra! ”. Vjernik zna da to ahiretsko sutra može započeti svakog trena, te da je bliže svakoj generaciji koja je tu, od one prethodne.

Svakoj dolazećoj generaciji kušnje su veće, istinska spoznaja manja, a time i manja imanska snaga, a veći rizik.

Malo je onih koji o ahiretu brinu, jer se malo zna o njegovim strahotama, ali i o blagodatima. Puno smo bezbrini, kao da smo prešli siraat ćupriju, kao da su nam djela odvagana na mizanu, kao da smo primili kitab pod desno rame. Puno se govori o Božijoj milosti, a malo smo u itatu sahibiji te milosti. Nije uzalud A. S. upozorio: “ Kad bi ste znali ono što ja znam, malo bi ste se smijali, a često bi ste plakali.”.

Istinu o nama svjedoće broj kafana, kockarnica, kladionica, kao i broj tim mjestima, a da ne govorimo o broju krađa, prevara, ubistava, o mitu i korupciji, nemoralu, drogi…

Čudno je, ali je istina da se mnogi zadovolje onim što nude prolazne vrijednosti, iako to zadovoljstvo manje traje od trajanja onoga što ih je zadovoljilo.

Mu’min treba da shvati da je stvoren u vremenu, da boravi u vremenu, a da je cilj stvaranja vječnost. Veliki kolosi ummeta nisu dali dunjaluku da ih prevari, niti su sebe varali dunjalukom. Oni su druge pomagali da ih dunjaluk ne prevari. Ma koliko da su imali od dunjaluka, njihovo srce je bilo strano za dunjaluk. Oni su bili pravi ahiretski domaćini, i vidjeli su dunjaluk kao kuću beskućnika, a dunjalučare kao bijednu duhovnu sirotinju, koja sabira ono za što će biti kažnjena i time pokazuje da pameti nemaju.

Ko se razbacuje sa dunjlukom, a zaboravi vječnost, on izaziva vlastitu sudbinu. Iz Kur’ ana saznajemo da ima takvih vjernika koji vjeruju u Boga kao opskrbitelja, oni se Njemu obraćaju i traže samo ovosvjetska dobra. Njihovo znanje o Bogu je nepotpuno, krnjavo, beskorisno, jer oni ne vjeruju u proživljenje. Svijet je pun ovakvih “vjernika”.

U suri Beqare, 200. ajet, Uzvišeni kaže: “ Ima ljudi koji govore: Gospodaru naš, daj nam na ovom svijetu, takvi na onom svijetu neće imati ništa.”. Sačuvaj nas Bože ovakvih duhovnih- ahiretskih bijednika i fukara.

U 201. ajetu sure Beqare, Uzvišeni kaže: “ A ima i onih koji govore: Gospodaru naš, podari nam dobro, i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u vatri. “

Neka poruka ove hutbe bude: Gospodaru naš, nadahni nas spoznajom kojom ćemo spoznati upotpunosti blagodati vremena, života, mladosti, znjanja, imetka, slobode i da sve to koristimo onako kako si Ti zadovoljan, na našu svekoliku korist, a ni na čiju štetu. Ne daj da ostanemo džahili, koji će neispravno shavatiti i neispravno vrjednovati ove blagodati, vidjevši definitivni kraj u vremenskom trajanju. Ne daj da ponzimi i osramotimo sebe, i da se bijedni pojavimo pred Tvojom veličinom, i pred Tvojim miljenikom Muhammedom a.s. koji poruči ummetu: “ Bože moj, ne prepusti me samom sebi ni koliko je treptaj oka.” Amin.

Author: MIZ Sarajevo

621 stories / Browse all stories

Povezani članci »

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

  • MIZ Sarajevo (4 mjeseca ago)
    Selam, Potrebno je samo da popunjeni formular prijave vjenčanja donesete…
  • Emina (5 mjeseci ago)
    Selam, Molim Vas da mi kazete za priliku serijatskog vjencanja,sta…
  • Amina (5 mjeseci ago)
    Ova džamija mi se jako sviđa jer ja mislim da…

Facebook »

LINKOVI »








ZEKAT KALULATOR »