Category Archives: Muslija ef. Čeliković

  • -

SINTEZA I UPOTPUNJENJE BOŽIJE UPUTE

Hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je mir i blagoslov na njegovog izabranika i Miljenika  Muhammeda a.s., na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

 

Časni Kur'an na više mjesta naglašava jedinstvenu ulogu Božijih poslanikâ koju su oni vjerno izvršavali tokom duge povijesti života na Zemlji. Vjerovjesnici i poslanici su bili najodabraniji ljudi koji su riječju i djelom objašnjavali  i rasvjetljavali  pravi put. Njihova misija je bila izdići značenje ‘ljudskog bića’ do njegove najuzvišenije mjere. Pozivajući  na činjenje dobra  Poslanici su nailazili na razne neugodnosti i bili su izloženi  silnom otporu, ismijavanju i uznemiravanjuod ljudi.

Poslanici njihovi su govorili: “Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio.” Oni su odgovorili: “Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali – pa, donesite nam čudo vidljivo!

Mi jesmo ljudi kao i vi” – govorili su im poslanici njihovi – “ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoće; mi vam ne možemo donijeti čudo bez Allahove volje – a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju.( Ibrahim 10 i 11.)

Riječi Objave koje su silazile sa nebeskih visina spuštane su na Zemlju mnogim narodima u različitim vremenskim periodima. Posljednja nebeska poruka čovječanstvu Kur'an, poslana preko Allahovog odabranika Muhammeda a.s. kojeg su prethodne objave najavile kao Ahmeda, Hvaljenika, značila je sintezu i upotpunjenje Božije upute ljudima.

Iako je poslanstvo iznimna čast kojom Milostivi nagrađuje odabrane, proces primanja objave za Muhammeda a.s. predstavljao je iznimno teško i bolno iskustvo. ”Nikada nisam primio objavu,“ govorio je Poslanik, “ a da nisam imao osjećaj kao da moja duša odlazi od mene.”

I zaista, brojna predanja govore o tome da bi, primajući riječi objave Poslanik naglo preblijedio i preznojio se od muke i napora, osjećajući u isto vrijeme strah, zebnju i hladnoću.

Ali, ono što je bilo još tegobnije i neizvjesnije od primanja  ‘teških’ riječi s Neba, odnosilo se na mukotrpno dostavljanje Objave ljudima koji nisu bili u stanju čuti i prihvatiti bilo kakvu vijest ili opomenu s Neba. Njihova srca su bila nedostupna za Poslanikov poziv, jer su odavno bila zastrta, zahrđala, zapečačena i zaključana. Idolopoklonici su bili isuviše ponosni da prihvate poziv u vjeru u jednoga Boga. Mekanski uglednici i trgovci osjećali su se superiornim i boljim od siromašnih beduina. Muhamed a.s je propovijedao vjerovanje u Jednog Boga i učenje o jednakosti ljudi,  a  duh plemenskog etosa mekelija suprotstavljao se svakoj ideji o jedinstvu i zajedništvu na osnovama vjere i morala.  Jednog dana  dok je išao ulicama Mekke, neki mladi Kurejšija bacio je nečist po blagoslovljenom tijelu poslanika. Kada ga je njegova kćerka Fatima r.a., vidjela u tom stanju briznula je u plač. ”Ne plači kćeri”, poslanik a.s., ju je tješio i ohrabrivao. ”Allah će zaštiti tvoga oca.”

Onda je veličanstvena moć Kur'ana učinila svoje. Jedan za drugim ashabi su ulazili u okrilje islama koji je uzdizao njihov duh i oslobađaoih besmislenog klanjanja lažnim bogovima i slijeđenju strasti. Okrenuli su  svoja lica i otvorili svoja srca Gospodaru njihovog praoca Ibrahima a.s., koji je bio hanif, poslanik i čovjek čiste vjere. Oslabađajući se beskorisnog mnogoboštva, ashabi su uviđali brojne moralne i praktične prednosti islama-predanosti Bogu Jedinome.

Kakav je zaokret u životu ashaba izazvao poziv Muhammeda a.s ponajbolje svjedoče riječi Džafera ibnTaliba koje je izrekao pred abesinskim kraljem Negusom nakon učinjene hidžre u Abesiniju:

Džafer bin Ebi – Talib istupi pred muslimanima i reče: ”Obožavali smo kipove, jeli mrtvo meso, činili zabranjene stvari, kidali rodbinske veze, uznemiravali komšije, jači od nas tlačio je slabije. Eto, tako smo živjeli sve dok nam Allah džellešanuhu, ne posla Poslanika. Iz našeg naroda je, znamo mu lozu i porijeklo. Znamo da je iskren, povjerljiv i pravedan. On nas pozva da vjerujemo samo jednog Boga i da se samo Njemu pokoravamo. On nas poduči da se odreknemo vjere koju smo prakticirali, mi i naši očevi, vjere u mnogo kipova i kumira. Naredi nam da samo istinu govorimo, da budemo ljudi od riječi i povjerenja, da poštujemo i obilazimo rodbinu, da lijepo postupamo s komšijama. Naredi nam da prestanemo činiti zabranjena djela, da ne govorimo laži, da ne trošimo imetak siročadi, da ne potvaramo i da ne ogovoramo čestite žene. Naredi nam da se pokoravamo samo Allahu, Jendom, Jedinom, da Njemu nijedno drugo božansvo ravnim ne smatramo. Naredi nam da namaz obavljamo, zekat dajemo i post postimo.”

 

Muhammed a.s. je bio ohrabren ljubavlju i podrškom ashaba, muhadžira i ensarija i činilo se da nijedna prepreka na putu širenja Istine nije nesavladiva. Do kraja svoga života pamtio je i prepričavao radost zbog prelaska na islam hazreti Hamze, Omera,  Alije, Ebu Bekra r.a.  i drugih ashaba, a za ensarije koji su mu pružili utočište u Svijetloj Medini jednom prilikom je rekao: ”Kada bi svi ljudi krenuli jednim putem, a Ensarije drugim, ja bih krenuo putem Ensarija. Allahu, smiluj se Ensarijama, njihovim sinovima i sinovima njihovih sinova.”

Svaki mevlud je zato posebna prilika da osvježimo svoja srca podsjećanjem na Poslanikovo neiscrpno duhovno nasljeđe.To su njegova djela i riječi brižno prenesni i sačuvani od zaborava. Djela koja je on činio prije 14 stoljeća i danas u milionima  srca bude žar za pobožnošću i predanošću Bogu, jer niko se tako snažno i svim svojim bićem nije posvećivao ibadetu kao što je to činio Allahov Miljenik. Ničije srce u tišini noći nije toliko jako drhtalo od straha od kazne i nade u milost Božiju na ahiretu. Ničije noge nisu više oticale na kijamu od njegovih nogu, ničije oči nisu više plakale moleći za ummet od njegovih mubarek očiju. Njegove sedžde vrhunac su strahopoštovanja, a njegove dove najblistaviji izrazi zahvalnosti koje jedan Božiji rob može pokazati prema svome Stvoritelju.

Iako  je Allahov Miljenik stalno bio obuzet zikrom, spominjanjem i veličanjem Gospodara, ashabe je opominjao da sebi ne uskraćuju blagodati ovoga svijeta i odvraćao ih od ekstremnog asketizma. Istovremeno, ashabe je savjetovao da skrušenost u ibadetima upotpune  razmišljanjem o Allahovim znakovima u prirodi i kosmosu. Kao da nam je želio poručiti da srce i um moraju biti jednako predani slavnjenjem i veličanjem Stvoritelja ukoliko želimo osjetiti pravu slast i suštinu ibadeta.

Aiša r.a., je ispričala: „Jedne noći mi je došao Poslanik i približio mi se toliko da su nam se tijela dodirivala pa me je upitao: „O Aiša!“ Hočeš li mi dozvoliti da večeras činim ibadet Gospodaru?“ Odgovorila sam mu: „ O Allahov poslaniče! Ja volim kad si blizu mene, ali volim i da činiš ibadet Gospodaru. “Ustao je, štedeći vodu uzeo abdest, stao na namaz i počeo plakati. Plakao je sve dok mu brada nije bila mokra. Zatim je učinio sedždu, pa je i na sedždi plakao sve dok tlo nije postalo mokro. Poslije je plačuči legao na bok dok Bilal nije došao da prouči ezan za sabah namaz. Kada ga je vidio Bilal r.a., je upitao: “O Allahov poslaniče, Allah ti je oprostio sve prethodne kao i buduće grijehe, zašto onda plačeš?“ Na to mu je poslanik a.s., odgovorio: „ O Bilale, kako da ne plačem? Allah mi je večeras objavio ajete

U stvaranju nebesa i zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, a nakon toga je rekao: Teško onima koji ne budu čitali ove ajete i razmišljali o njima!

Obilježavajući mevlud u našim džamijama i džematim apokušajmo oživiti i primjeniti poslanikov sunnet, prvo u našem srcu i razumu, a potom i u našoj životnoj praksi. Ma šta činli, bilo kakvu odluku donosili, za trenutak zastanimo, razmislimo i upitajmo sami sebe: Kako bi naš Miljenik postupio da se našao u ovakvoj situaciji? Čemu bi on dao prednost i za koji put bi se on odlučio? Obuzdajmo bijes njegovom blagošću, suzbijmo škrtost njegovom darežljivošću, izliječimo zavist njegovom ljubavlju, iskorijenimo oholost njegovom skromnošću.  Postupimo li tako stječemo pravo da se uvrstimo među njegove iskrene sljedbenike a on je, neka je na njega mir i blagoslov Božiji,  to još za života nagovijestio:

Dok se vraćao sa Uhuda Poslanik Muhammed a.s. se rasplakao, a ashabi su upitali: ”Allahov Poslaniče, šta te je rasplakalo?” Odgovorio je: ”Rasplakala me čežnja za susretom sa mojom braćom.” ”A zar mi nismo tvoja braća”, upitali su? Odgovorio je: ”Ne, vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji će doći poslije mene, koji će vjerovati u moje poslanstvo i slijediti moj sunnet, iako me nisu vidjeli.”

Gospodaru naš, molimo te podari Muhammedu a.s. poseban stepen u Džennetu i svako dobro, uzdigni ga na uzvišeno mjesto koje si mu obećao, a nas učini njegovim istinskim sljedbenicima.

 

 

 

MuslijaČeliković

 

Džemat Vogošća


  • 0

Solidarnost

Hvala neka je Allahu Gospodaru  svih svjetova, mir i spas na Njegovog poslanika Muhameda, s.a.v.s., na njegovu porodicu i čestite ashabe.

لَن تَنَالُوا الْبِرَّ حَتَّىٰ تُنفِقُوا مِمَّا تُحِبُّونَ وَمَا تُنفِقُوا مِن شَيْءٍ فَإِنَّ اللَّهَ بِهِ عَلِيمٌ

“Nećete postići dobročinstvo sve dok ne podijelite od onoga što i sami volite, a što god vi podijelite Allah, sigurno za to zna”. (Alu ‘Imran, 92.)

Draga braćo!

Islam je srcem, jezikom i djelima očitovati da nema boga osim Allaha dž.š. i da je Muhamed, s.a.v.s., Njegov poslanik. On obuhvata vjerovanje i šest imanskih šarta (stubova), te dosljedno izvršavanje pet islamskih i činjenje dobročinstva. Gospodar naš je vjeru učinio lahkom i jednostavnom bez poteskoća i bez opterećenja njenih sljedbenika onim što nisu u mogućnosti.

Glavna odrednica i osnov vjere islama je tevhid (vjerovanje u Jednog i Jedinog Boga dž.š. ), njena parola je iskrenost, njena težnja pravednost, njena opstojnost istina, a njen duh solidarnost. Nastavljajući kazivanje u mjesecu rođenja poslanika Muhammeda s.a.v.s., danas 11. rebiu-l-evvela 1433. h.g. govorimo o  socijalnom aspektu alejhisselamove  misije – solidarnost sa siromašnim. Sirom svijeta postoji krajnje siromaštvo i glad (milijarda ljudi preživljava s manje od jednog dolara na dan, a oko tri milijarde s manje od dva dolara dnevno).

Veliki dio muslimanskog svijeta se pati u ovim uslovima siromaštva čije posljedice nerijetko uvećava i agonija rata, dok pojedinci uživaju u dobrima njihovih zemalja. Veliki dio svijeta, posebno muslimanskog, isključen je iz procesa sticanja znanja. Učestale su i prirodne katastrofe: zemljotresi, suše, tsunamiji, poplave… Kao muslimani, mi stalno moramo razumijevati istinsko značenje našeg pokoravanja volji Božijoj i praksi esencijalne ljudskosti kojoj nas je poučio onaj koji je bio poslan kao milost svjetovima, nas voljeni Poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Stanje našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po pitanju materijalne solidarnosti je uveliko poznato ali nema zapreke da spomenem postupak naše majke Hatidže, Allah bio sa njom zadovoljan, nakon što joj je došao Poslanik, poslije prve objave, u strahu koji ga je zadesio. Tješila ga je i govorila mu da je na istini i da ga Allah neće nikada osramotiti ili poniziti uzimajući za to dokaz Poslanikovu materijalnu solidarnost sa drugim ljudima: “Naprotiv. Tako mi Allaha! Neće te Allah nikada osramotiti. Ti zaista održavaš rodbinske veze, otklanjaš teret (od ljudi ), udjeljuješ imetak, dočekuješ gosta i pomažeš u nesreći na istini.” (Buhari 3,)

Oblici materijalne solidarnosti su mnogobrojni i raznoliki. Većina njih su spomenuti u Kur'anu i Sunnetu, s tim da se javljaju i novi zavisno od novonastalih životnih situacija. Ti oblici se smjenjuju u prioritetu zavisno od okolnosti i ljudskih potreba. Tako skromnost i umjerenost koja se pokazuju u ramazanu, suzbijaju želju za gomilanjem imetka, odnosno potiču nas na suosjećanje sa gladnima i nemoćnim. Zato je sadekatul-fitr uz cišćenje imetka zekatom manifestacija lične i zajedničke solidarnosti sa siromašnim, a i svojevrsna zahvalnost na blagodatima ovog svijeta. Kategorije ljudi kojima se udjeljuje zekat mogu poslužiti kao lijepa osnova za materijalnu solidarnost: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.”( Et-Tevbe, 60.) Naš voljeni Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nakon što mu je Allah potčinio ovodunjalučka dobra i uvećao priliv u državnu kasu, solidariše se sa muslimanom koji nije umogućnosti da izmiri svoj dug: “Ja sam preči mu'minima nego oni sami sebi, i ko umre od mu'mina i ostavi dug na meni je da ga izmirim, a onaj koji ostavi imetak pa on pripada njegovim naslijednicima.” (Buhari, 2298) I obavijestio nas je da će staratelj siročeta, svejedno da li je jetim od njegovih bližnjih ili ne, biti Poslanikov pratilac u Džennetu. Slikovito je pojasnio prethodno spomenutu činjenicu tako što je pokazao na srednji prst i kažiprst koji ukazuju na blizinu. (Buharija, 5304) A onaj koji se brine o hudovici i nevoljniku je kao borac na Allahovom putu ili koji klanja po noći i posti po danu. (Buhari, 5353.) Ukazujući na dobročinstvo Uzvišeni Allah dž.š. nam nedvosmisleno ukazuje na način na koji ćemo to učiniti.

لَن تَنَالُواْ الْبِرَّ حَتَّى تُنفِقُواْ مِمَّا تُحِبُّونَ وَمَا تُنفِقُواْ مِن شَيْءٍ فَإِنَّ اللّهَ بِهِ عَلِيمٌ    “Nećete postići dobročinstvo sve dok ne podijelite od onoga što i sami volite, a što god vi podijelite Allah, sigurno za to zna”. (Ali ‘Imran, 92.)

Među najveće koristi dobročinstva i sadake je to što ona može biti uzrok izliječenja bolesnika i što otklanja razne nevolje i iskušenja. Poslanik, a.s., kaže: “Liječite bolesne sadakom, imetak osiguravajte zekatom, a nevolje otklanjajte dovom.” I, “Sadaka, data u jutarnjim časovima, čuva čovjeka od svih nesreca (koja bi mu se mogla dogoditi) toga dana.” (IPH, 958) Zatim, “Prava sadaka, zatim dobročinstvo, pokornost roditeljima i paznja prema rodbini, pretvaraju nesrecu u srecu, produzuju zivot čovjeka i čuvaju ga od nesrece i propasti.” (IPH, 961)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, a.s, rekao: “Ko od mu'mina otkloni neku dunjalučku brigu ili nevolju, Allah će od njega otkloniti brige na kijametskom danu, ko nekome olakša teškoću, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na akhiretu. Ko pokrije nekome sramotu, Allah će njega pokriti i na dunjaluku i na ahiretu. Allah je robu na pomoći, sve dok rob pomaže svome bratu”. (Muslim)

I na kraju, molimo Uzvišenoga Allaha dž.š. da budemo od onih koji će pomoć pružati i solidarnost iskazivati. Amin!


NAJAVE

ARHIVA