Category Archives: HUTBE

  • -

OBRAZOVANJE, ODGOJ I TRAŽENJE ZNANJA

Category : HUTBE

Zahvala pripada Uzvišenom Stvoritelju, Objavitelju Knjige, Sveznajućem. Mir i spas, salavat i selam, učitelju svih svjetova i pečatu poslanika Muhammedu, časnoj porodici njegovoj, vrlim ashabima i svim čestitim ljudima do Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jednog i Jedinog, i svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Gospodaru, čuvaj nam ovo svjedočanstvo i znanje u srcima našim, počasti nas da ih živimo u svojim životima i sa njima uđemo u Džennet – vječnu milost Tvoju.

Stoljećima su učeni – ulema govorili:

„Ako želiš dobra ovog svijeta – dunjaluka onda nauku traži! Ako želiš dobra vječnoga života – ahireta onda nauku traži! Ako želiš dobra i dunjaluka i ahireta onda nauku traži!“

Znanje je temeljna vrijednost islama – našeg odnosa prema Uzvišenom Stvoritelju. On Uzvišeni kaže:

فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَهَ إِلاَّ اللهُ

Znaj da nema boga osim Allaha…

Nauka je put na koji nas poziva Stvoritelj i Njegov Poslanik, s.a.v.s., a neznanje je tmina i močvara iz koje dolazi svako zlo. Na stablu neznanja samo zlo uspjeti može, a na stablu znanja raste svako dobro od kojeg korist imaju svi ljudi.

Poslanik, s.a.v.s., kaže:

مَنْ سَلَكَ طَرِيقًا يَلْتَمِسُ فِيهِ عِلْمًا سَهَّلَ اللهُ لَهُ بِهِ طَريِقًا إِلىَ الَجنَّةِ

Ko krene na putem traženja znanja – Allah mu olakša put do Dženneta.

Put do spasa – Dženneta, ali i do sreće na ovome svijetu, zadovoljstva i ispunjenosti smislom, ide isključivo preko znanja. Neznalica je samom sebi neprijatelj, pa je besmisleno očekivati da nekome bude prijatelj.

Znanje s obzirom na relacije može biti znanje o Uzvišenom Stvoritelju, Njegovoj vjeri i znanje o svemu što je On Svemogući stvorio. U vremenu koje živimo ozbiljno moramo preispitivati naše individualne, ali i institucionalne odgovore na nužnost jačanja svih oblika znanja.

Naravno, znanje o Stvoritelju, Allahu, dž.š., temeljno je znanje i u onoj mjeri u kojoj je spoznaja Njega prisutna u toj mjeri će se oplemeniti i druge informacije, spoznanje i znanja. Svjedočiti će Njegovo postojanje i poslanstvo poslanika samo osoba koja ima znanje utemeljeno na zdravom razumu i daru Objave. Namaz će obaviti i pred Stvoritelja stati, postiti, zekjat davati, roditelje poštovati i društveno koristan biti ne onaj koji zna propise, već onaj koji zna pred Koga staje u svome namazu i radi Čijeg zadovoljstva čini sva spomenuta dobra.

Jačanje znanja o Allahu najbolji je način da muslimani i muslimanke pristupe i znanju o vjeri i znanju o svemu stvorenom te kroz nauku i obrazovanje ispune misiju prenošenja vrijednosti čitavom svijetu. Vjerske nauke, društvene, humanističke i prirodne nauke moraju biti oplemenjene suštinom ljudskog života I temeljnom vrijednošću, a to je veza sa Uzvišenim Gospodarom i svijest da smo Njegovi i da se Njemu u konačnici vraćamo. Osoba koja ima svijest da Uzvišeni sve vidi i svemu je svjedok neće zloupotrijebiti nauku već će radi Božijeg zadovoljstva, a u interesu činjenja dobra svim ljudima i odgovornog odnosa prema svijetu u kojem živi učiti, čitati, razmišljati, izučavati, istraživati, poučavati i koristiti znanja i spoznaje iz svih naučnih oblasti. Tek kada ovo razumijemo jasna nam je poruka posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji kaže:

اللهُمَّ إنِّي أسألُكَ عِلْماً نَافِعاً، وَأعُوذُ بِكَ مِنْ عِلْمٍ لا يَنْفَعُ

Gospodaru moj, molim Te daruj mi korisno znanje i Tebe molim zaštiti me od znanja koje ne koristi.

Obrazovanje i odgoj obaveza su naše generacije prema generaciji koja dolazi. Naši mektebi, medrese i fakulteti, ali i obrazovni sistem naše domovine Bosne i Hercegovine, moraju biti izraz krajnje odgovornosti i svijesti, vrhunac naših mogućnosti u institucionalnom pružanju nauke i odgoja i nikada ne smiju biti zanemareni u smislu pažnje društva, zajednice i svih onih koji zajednici i društvu pripadaju. Kao što je neznalica samom sebi neprijatelj tako su i društvo i zajednica bez znanja u punini ove riječi osuđeni na trajna lutanja, sve dublju korupciju i slabe šanse da se iznesu sa izazovima koje vrijeme sa sobom nosi. U ovom procesu, hajratu – trajnom dobru svi koji žele mogu pronaći svoju ulogu, dati svoj doprinos i ojačati sistem obrazovanja i odgoja svoje zajednice i društva kako bi svjetla lica izašli pred svoga Stvoritelja i pokazali da istinski pripadaju zajednici vrijednosti Ummetu Muhammeda, s.a.v.s.

U konačnici najbitnije je odvažiti se, otvoriti svoj um i srce znanju, jer dvojica nikada neće naučiti onaj koji se stidi i onaj koji je ohol. Naša povjest nam govori da smo bili u blagostanju dok je pristup životu poznat kao طلب العلم „traženje znanja“ bio stil života muslimanskih zajednica, kada su sadržaji nauke i odgoja bili kontinuirano nuđeni u džamijama, medresama i učilištima, a da su dekadencija, zaostajanje i slabost došli kada se od ovog stila udaljilo. Danas, taj se pristup promovira kroz akademsko obrazovanje – koncept cjeloživotnog učenja kao jedno od bitnih dostignuća savremenog obrazovanja u svijetu.

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, institucija Islamske zajednice i Univerziteta u Sarajevu, povodom 40 godina od svoga osnivanja želi se zahvaliti dragome Bogu prije svega što desetljećima nosimo emanet znanja u našem društvu, a zatim zahvaliti svim čestitim ljudima naše zajednice i društva bez čije podrške svoju misiju ne bi mogli ispunjavati. Nastavićemo, uz Božiju pomoć, širiti znanje o Stvoritelju, Njegovoj vjeri i oplemenjivati naše društvo i zajednicu svim neophodnim znanjima kako bi kroz vrijednosti islama živjeli sretno i prosperitetno u našoj domovini Bosni i Hercegovini. Ne sumnjamo ni najmanje da ćemo na ovome putu istine i dobra naći saputnike i pomagače kako bi „traženje znanja“ ostalo naš stil života, a svijest o Stvoritelju bila temeljna vrijednost našeg odgoja i obrazovanja.

Molimo Te Uzvišeni Gospodaru da na ovome putu damo svi svoj doprinos kod Tebe primljen.

Počasti nas korisnim znanjem i nadahni nas da znanje koristimo za dobro svih ljudi, a zaštiti nas od zablude i obmana bilo koje vrste.

Uzvišeni Allahu, neka nam znanje bude dokaz predanosti Tebi i želje da Tvoje zadovoljstvo postignemo. Sačuvaj nas od svakoga zla, a posebno od zla zablude, oholosti i nasilja.

Sarajevo, 27.9.2017.

doc. dr. hfz. Kenan Musić


  • -

SINTEZA I UPOTPUNJENJE BOŽIJE UPUTE

Hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je mir i blagoslov na njegovog izabranika i Miljenika  Muhammeda a.s., na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

 

Časni Kur'an na više mjesta naglašava jedinstvenu ulogu Božijih poslanikâ koju su oni vjerno izvršavali tokom duge povijesti života na Zemlji. Vjerovjesnici i poslanici su bili najodabraniji ljudi koji su riječju i djelom objašnjavali  i rasvjetljavali  pravi put. Njihova misija je bila izdići značenje ‘ljudskog bića’ do njegove najuzvišenije mjere. Pozivajući  na činjenje dobra  Poslanici su nailazili na razne neugodnosti i bili su izloženi  silnom otporu, ismijavanju i uznemiravanjuod ljudi.

Poslanici njihovi su govorili: “Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio.” Oni su odgovorili: “Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali – pa, donesite nam čudo vidljivo!

Mi jesmo ljudi kao i vi” – govorili su im poslanici njihovi – “ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoće; mi vam ne možemo donijeti čudo bez Allahove volje – a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju.( Ibrahim 10 i 11.)

Riječi Objave koje su silazile sa nebeskih visina spuštane su na Zemlju mnogim narodima u različitim vremenskim periodima. Posljednja nebeska poruka čovječanstvu Kur'an, poslana preko Allahovog odabranika Muhammeda a.s. kojeg su prethodne objave najavile kao Ahmeda, Hvaljenika, značila je sintezu i upotpunjenje Božije upute ljudima.

Iako je poslanstvo iznimna čast kojom Milostivi nagrađuje odabrane, proces primanja objave za Muhammeda a.s. predstavljao je iznimno teško i bolno iskustvo. ”Nikada nisam primio objavu,“ govorio je Poslanik, “ a da nisam imao osjećaj kao da moja duša odlazi od mene.”

I zaista, brojna predanja govore o tome da bi, primajući riječi objave Poslanik naglo preblijedio i preznojio se od muke i napora, osjećajući u isto vrijeme strah, zebnju i hladnoću.

Ali, ono što je bilo još tegobnije i neizvjesnije od primanja  ‘teških’ riječi s Neba, odnosilo se na mukotrpno dostavljanje Objave ljudima koji nisu bili u stanju čuti i prihvatiti bilo kakvu vijest ili opomenu s Neba. Njihova srca su bila nedostupna za Poslanikov poziv, jer su odavno bila zastrta, zahrđala, zapečačena i zaključana. Idolopoklonici su bili isuviše ponosni da prihvate poziv u vjeru u jednoga Boga. Mekanski uglednici i trgovci osjećali su se superiornim i boljim od siromašnih beduina. Muhamed a.s je propovijedao vjerovanje u Jednog Boga i učenje o jednakosti ljudi,  a  duh plemenskog etosa mekelija suprotstavljao se svakoj ideji o jedinstvu i zajedništvu na osnovama vjere i morala.  Jednog dana  dok je išao ulicama Mekke, neki mladi Kurejšija bacio je nečist po blagoslovljenom tijelu poslanika. Kada ga je njegova kćerka Fatima r.a., vidjela u tom stanju briznula je u plač. ”Ne plači kćeri”, poslanik a.s., ju je tješio i ohrabrivao. ”Allah će zaštiti tvoga oca.”

Onda je veličanstvena moć Kur'ana učinila svoje. Jedan za drugim ashabi su ulazili u okrilje islama koji je uzdizao njihov duh i oslobađaoih besmislenog klanjanja lažnim bogovima i slijeđenju strasti. Okrenuli su  svoja lica i otvorili svoja srca Gospodaru njihovog praoca Ibrahima a.s., koji je bio hanif, poslanik i čovjek čiste vjere. Oslabađajući se beskorisnog mnogoboštva, ashabi su uviđali brojne moralne i praktične prednosti islama-predanosti Bogu Jedinome.

Kakav je zaokret u životu ashaba izazvao poziv Muhammeda a.s ponajbolje svjedoče riječi Džafera ibnTaliba koje je izrekao pred abesinskim kraljem Negusom nakon učinjene hidžre u Abesiniju:

Džafer bin Ebi – Talib istupi pred muslimanima i reče: ”Obožavali smo kipove, jeli mrtvo meso, činili zabranjene stvari, kidali rodbinske veze, uznemiravali komšije, jači od nas tlačio je slabije. Eto, tako smo živjeli sve dok nam Allah džellešanuhu, ne posla Poslanika. Iz našeg naroda je, znamo mu lozu i porijeklo. Znamo da je iskren, povjerljiv i pravedan. On nas pozva da vjerujemo samo jednog Boga i da se samo Njemu pokoravamo. On nas poduči da se odreknemo vjere koju smo prakticirali, mi i naši očevi, vjere u mnogo kipova i kumira. Naredi nam da samo istinu govorimo, da budemo ljudi od riječi i povjerenja, da poštujemo i obilazimo rodbinu, da lijepo postupamo s komšijama. Naredi nam da prestanemo činiti zabranjena djela, da ne govorimo laži, da ne trošimo imetak siročadi, da ne potvaramo i da ne ogovoramo čestite žene. Naredi nam da se pokoravamo samo Allahu, Jendom, Jedinom, da Njemu nijedno drugo božansvo ravnim ne smatramo. Naredi nam da namaz obavljamo, zekat dajemo i post postimo.”

 

Muhammed a.s. je bio ohrabren ljubavlju i podrškom ashaba, muhadžira i ensarija i činilo se da nijedna prepreka na putu širenja Istine nije nesavladiva. Do kraja svoga života pamtio je i prepričavao radost zbog prelaska na islam hazreti Hamze, Omera,  Alije, Ebu Bekra r.a.  i drugih ashaba, a za ensarije koji su mu pružili utočište u Svijetloj Medini jednom prilikom je rekao: ”Kada bi svi ljudi krenuli jednim putem, a Ensarije drugim, ja bih krenuo putem Ensarija. Allahu, smiluj se Ensarijama, njihovim sinovima i sinovima njihovih sinova.”

Svaki mevlud je zato posebna prilika da osvježimo svoja srca podsjećanjem na Poslanikovo neiscrpno duhovno nasljeđe.To su njegova djela i riječi brižno prenesni i sačuvani od zaborava. Djela koja je on činio prije 14 stoljeća i danas u milionima  srca bude žar za pobožnošću i predanošću Bogu, jer niko se tako snažno i svim svojim bićem nije posvećivao ibadetu kao što je to činio Allahov Miljenik. Ničije srce u tišini noći nije toliko jako drhtalo od straha od kazne i nade u milost Božiju na ahiretu. Ničije noge nisu više oticale na kijamu od njegovih nogu, ničije oči nisu više plakale moleći za ummet od njegovih mubarek očiju. Njegove sedžde vrhunac su strahopoštovanja, a njegove dove najblistaviji izrazi zahvalnosti koje jedan Božiji rob može pokazati prema svome Stvoritelju.

Iako  je Allahov Miljenik stalno bio obuzet zikrom, spominjanjem i veličanjem Gospodara, ashabe je opominjao da sebi ne uskraćuju blagodati ovoga svijeta i odvraćao ih od ekstremnog asketizma. Istovremeno, ashabe je savjetovao da skrušenost u ibadetima upotpune  razmišljanjem o Allahovim znakovima u prirodi i kosmosu. Kao da nam je želio poručiti da srce i um moraju biti jednako predani slavnjenjem i veličanjem Stvoritelja ukoliko želimo osjetiti pravu slast i suštinu ibadeta.

Aiša r.a., je ispričala: „Jedne noći mi je došao Poslanik i približio mi se toliko da su nam se tijela dodirivala pa me je upitao: „O Aiša!“ Hočeš li mi dozvoliti da večeras činim ibadet Gospodaru?“ Odgovorila sam mu: „ O Allahov poslaniče! Ja volim kad si blizu mene, ali volim i da činiš ibadet Gospodaru. “Ustao je, štedeći vodu uzeo abdest, stao na namaz i počeo plakati. Plakao je sve dok mu brada nije bila mokra. Zatim je učinio sedždu, pa je i na sedždi plakao sve dok tlo nije postalo mokro. Poslije je plačuči legao na bok dok Bilal nije došao da prouči ezan za sabah namaz. Kada ga je vidio Bilal r.a., je upitao: “O Allahov poslaniče, Allah ti je oprostio sve prethodne kao i buduće grijehe, zašto onda plačeš?“ Na to mu je poslanik a.s., odgovorio: „ O Bilale, kako da ne plačem? Allah mi je večeras objavio ajete

U stvaranju nebesa i zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, a nakon toga je rekao: Teško onima koji ne budu čitali ove ajete i razmišljali o njima!

Obilježavajući mevlud u našim džamijama i džematim apokušajmo oživiti i primjeniti poslanikov sunnet, prvo u našem srcu i razumu, a potom i u našoj životnoj praksi. Ma šta činli, bilo kakvu odluku donosili, za trenutak zastanimo, razmislimo i upitajmo sami sebe: Kako bi naš Miljenik postupio da se našao u ovakvoj situaciji? Čemu bi on dao prednost i za koji put bi se on odlučio? Obuzdajmo bijes njegovom blagošću, suzbijmo škrtost njegovom darežljivošću, izliječimo zavist njegovom ljubavlju, iskorijenimo oholost njegovom skromnošću.  Postupimo li tako stječemo pravo da se uvrstimo među njegove iskrene sljedbenike a on je, neka je na njega mir i blagoslov Božiji,  to još za života nagovijestio:

Dok se vraćao sa Uhuda Poslanik Muhammed a.s. se rasplakao, a ashabi su upitali: ”Allahov Poslaniče, šta te je rasplakalo?” Odgovorio je: ”Rasplakala me čežnja za susretom sa mojom braćom.” ”A zar mi nismo tvoja braća”, upitali su? Odgovorio je: ”Ne, vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji će doći poslije mene, koji će vjerovati u moje poslanstvo i slijediti moj sunnet, iako me nisu vidjeli.”

Gospodaru naš, molimo te podari Muhammedu a.s. poseban stepen u Džennetu i svako dobro, uzdigni ga na uzvišeno mjesto koje si mu obećao, a nas učini njegovim istinskim sljedbenicima.

 

 

 

MuslijaČeliković

 

Džemat Vogošća


  • -

MUHAMMED A.S. KAO PRIMJER SKROMNOSTI I UMJERENOSTI

Category : HUTBE

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam na našeg miljenika i poslanika Muhammeda, s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu, iskrene ashabe, kao i na sve mu'mine do Sudnjega dana.

Svaki čovjek u toku svoga života na dunjaluku traga za svojim  uzorom. Uzor je izvedenica iz riječi zornost koja ima značenje gledanja u nešto, ugledati se.  U djetinjstvu se ugledamo obično u naše roditelje, kasnije u toku mladosti, u neke poznate ličnosti, u starosti su to neke ozbiljne i uspješne osobe. U nastojanju da pronađu što boljeg uzora u toku svoga života, nažalost, veliki broj muslimana zaboravi ili ne zna za kur'anski ajet gdje nas Uzvišeni Allah dž.š., upućuje na Poslanika, a.s., kao uzora u našim životima na ovom svijetu, pa kaže:

لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنْ كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا

„Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje“. (Al-Ahzab, 21)

I  doista, Allahov poslanik Muhammed, s.a.w.s., je u svemu bio uzoran. Moralan, čestit i povjerljiv još kao mladić, besprijekoran i odan suprug, blag, osjećajan i voljen kao otac, iskren i pouzdan  prijatelj. Bez ijedne mrlje u svome životu, još i prije poslanstva,  sve to upućuje da treba biti jedini i istinski uzor u životu svakog muslimana.

Draga braćo,

Živimo u vremenu velikih globalizacijskih tokova, u vremenu borbe za prestiž kako na globalnom tako i još više na lokalnom nivou pa i među nama muslimanima. Svjedočimo razdoblju teških ekonomskih prilika, rasprostranjenosti neimaštine i nemorala, te drugih kako duševnih tako i tjelesnih bolesti. U svemu tome, lijepo je malo i zastati, misli naše odmoriti, a duše osvježiti sa pravog, istinskog i čistog  izvora života. S toga ćemo u današnjoj hutbi, u ovom mubarek mjesecu rebiu-l-evvelu, govoriti o Poslanikovoj, s.a.w.s., skromnosti.

Ova osobina ubraja se u najljepše i najplemenitije koje mogu krasiti jednog čovjeka. Zadivljujuća je činjenica da je u svim etapama svoje poslaničke misije, Muhammed, s.a.w.s, uvijek bio i ostao skroman čovjek. Bio i ostao je skroman onda kada je bio sam i kada su ga zlostavljali i progonili,  kada je postao vođa, i kada je bio izložen najvećim mukama i iskušenjima, kada je bio pobjednik, i kada bijaše na vrhuncu slave i uspjeha.

Amr b. El-‘As, r.a., jedne prilike je držao hutbu i rekao: „O ljudi, vaš Pejgamber, s.a.w.s., je najmanje pridavao važnost dunjaluku, a vi ste mu se najviše posvetili.“ (Ibn Hibban)

Ako je ovim riječima  Amr b. El-‘As opisao stanje ashaba i tabiina, šta bi tek onda mogli reći za naše trenutno stanje i da li bi mogli uopće pronaći riječi kojima bi to opisali, s toga vas pozivam na dalju pažnju i razmišljanje.

Poslušajmo koliko je bio skroman naš Poslanik, s.a.w.s., iz predaje koju  prenosi Abdullah ibn Abbas, r.a., koji kaže: Jednog dana je Allahov Poslanik, s.a.w.s., bio skupa sa Džibrilom, a.s., na Safi, pa mu Poslanik, s.a.w.s., reče: – O Džibrile, tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, porodica Muhammedova je omrknula, a nisu imali ni zalogaj kruha, niti šaku brašna. Skoro da to nije ni izgovorio, a začu se zvuk s nebesa. Tada Poslanik, s.a.w.s., upita: – Da nije Allah naredio da nastupi Kijametski dan? Džibril odgovori: – Ne, nego je naredio meleku Israfilu da se spusti do tebe, kada je čuo šta kažeš. Melek Israfil dođe i reče: – Uistinu je Allah čuo ono što si rekao, pa me je poslao tebi sa ključevima svih zemaljskih riznica i naredio mi je da ti ponudim, ako želiš da tvrda brda područja Tuhame (između Hidžaza i Jemena) pretvorim u zlato, srebro ili rubine, ja ću to učiniti. Ako želiš da budeš vladar i vjerovjesnik, ili da budeš vjerovjesnik i rob. Tada mu je Džibril, a.s., išeretio da bude skroman, te Poslanik, s.a.w.s., tri puta reče: –Ne želim ništa od toga, osim da budem vjerovjesnik i rob.” (Taberani)

Poslanik, s.a.w.s, je vezivao kamen na stomak kako bi savladao glad, a mogao je da ima enormno bogastvo. Kada je osvojio ogromni ratni plijen, koji je mogao ispuniti dolinu između dva brda, sve je podjelio na Allahovom putu. Posljednji zalogaj koji je imao u svojoj kući, hurmu, kojom se trebao iftariti daje drugome,  jer je drugome bila potrebnija. Kada  je, Allahovom voljom, oslobodio Mekku i u nju ušao kao pobjednik, a Kurejšije koji su ga godinama zlostavljali razbježali se, na svojoj devi je jahao toliko pognute glave da je njegova plemenita brada, iz  skromnosti i poniznosti pred Uzvišenim Gospodarom, skoro doticala sedlo jahalice.

U mnogo hadisa spomenuto je, kako bi Poslanik, s.a.w.s. , ukoliko bi jahao na svojoj jahalici sa još nekim, tom drugom čovjeku je davao prednost i stavio ga ispred sebe. Poslanik je, imao običaj saslušati svakoga ko bi mu se obraćao. Bez obzira bio to rob, starac, žena, siromah, ili dijete. Zastajao bi pored onoga ko bi ga zaustavio, rukovao bi se sa onim ko bi mu ruku pružio, išao bi iza svojih drugova, obilazio bolesne, i siromašne, slušao bi njihove probleme i dijelio sa njima sreću i tugu.  Kada bi došao u sijelo, u društvo svojih ashaba, sjeo bi ukraj, na mjesto koje je bilo slobodno.  Prenosi Ebu Umama, radijallahu anhu: “Poslanik, s.a.w.s., je izašao među nas oslanjajući se na svoj štap, pa smo (iz poštovanja) ustali pred njim, a on reče: „Nemojte (preda mnom) ustajati kako to čine stranci, nearapi, veličajući tako jedni druge!“ (Ebu Davud)

Jednoga dana kod Poslanika, s.a.w.s. došao je Omer, r.a. i primjetio da je hasura na kojoj je ležao ostavila traga na njegovim leđima. Omer je počeo razgledati po sobi i ugledao  samo obješenu  vrećicu u kojoj se nalazilo malo ječma. Tada Omer zaplaka, a Poslanik, s.a.v.s., ga upita: “Zašto plačeš, sine Hattabov?” Omer odgovori: “Božiji vjerovjesniče, kako ne bih plakao kad vidim kako je hasura usjekla tvoja leđa, a kod tebe vidim ono što vidim. Kisra i cezar uživaju u raznim blagodatima, naslađuju se plodovima i obdareni su rijekama, a ti si Božiji Vjerovjesnik i Njegov Odabranik!” Poslanik, s.a.w.s. tada reče: “Zar sumnjaš, sine Hattabov!? Njima su dobra i blagodati date isključivo na ovome svijetu!” (Buhari)

Sličnu predaju prenosi i Poslanikova supruga Hafsa, radijallahu anha, kada je upitana: „Od čega je bila postelja Allahovog Poslanika, s.a.w.s.,?“ Reče: „Bila je od grube tkanine, koju bi predvostručili prije spavanja. Jedne noći mu rekoh: „Kada bi ovaj prostirač dva puta presavili, bilo bi ti udobnije?“ I tako učinismo. Kada se probudio upita me: „Šta ste mi sinoć prostrli?“ Rekoh: „Prostrli smo ti tvoj prostirač, samo što smo ga dva puta presavili, da ti bude udobnije.“ Reče: „Prostrite mi postelju kao što ste je i ranije prostirali, jer me ova sinoć spriječila da klanjam noćni namaz!“

Muhammed, s.a.w.s., bi govorio: “Šta ja imam s dunjalukom?! Ja sam na ovom svijetu poput jahača koji je odrijemao u hladu drveta u toplom danu, a zatim produžio i napustio ga.„ (Ahmed, Ibn Madže i Tirmizi)

Kada pogledamo kako se Poslanik, s.a.w.s., ophodio prema dunjaluku i kako ga je doživljavao, poput hlada ispod drveta u kojem se malo odmorio i krenuo dalje, možemo zaključiti da je bio veličanstven u svojoj skromnosti. A s druge strane pogledamo li naše trenutno stanje, onda se dobro trebamo zapitati i zamisliti. Koliko mi uistinu slijedimo našeg miljenika Muhammeda, s.a.w.s. i koliko nam je upravo on uzor u našim životima? On jeste bio Allahu, dž.š., najdraže stvorenje, najbolji rob koji se ikada pojavio na dunjaluku, radi koga je stvoren i čitav kosmos i Allah mu je ponudio mnoge blagodati i uživanja, ali je sve to Poslanik, s.a.w.s., odbio i odabrao skromnost i umjerenost.

Hvala Bogu, mi danas živimo u potpuno drugačijim životnim prilikama, kada je čovjeku možda i teško shvatiti skromnost koju je Poslanik, s.a.w.s., upražnjavao u toku svoga života.   Najmanje što možemo učiniti, kako bismo se svrstali među one koji slijede sunnet Muhammeda, s.a.w.s., jeste da budemo zahvalni na blagodatima koje svakodnevno uživamo. Da budemo zadovoljni i zahvalni na ugodnom i lagodnom životu, koliko god nam se teškim činio, da budemo zadovoljni u našim prostranim kućama, udobnim posteljama, obilnim soframa, i da se trudimo da u svemu tome postignemo skromnost. Jer skromnost nije urođena niti naslijeđena, već se ona postiže, a uzor u tome nam je naš poslanik Muhammed, s.a.w.s.

Završit ćemo sa hadisom u kome Allahov Poslanik, a.s., kaže: Ko želi Džennet. neka požuri s dobrim djelima, ko se boji Džehennema, neka ne slijedi svoje strasti, ko očekuje smrt, za njega slasti i uživanja ništa ne predstavljaju, i ko skromno živi na ovom svijetu nesreće će lahko podnijeti.“ (Bejheki) Molimo Allaha, dž.š. da nam se smiluje, oprosti grijehe, te da istinski i jedini uzor u našim životima bude Božiji poslanik Muhammed, s.a.w.s.

Autor hutbe: mr. Suad ef. Balić,  Imam u džematu Nahorevo


  • -

U POVODU MEVLUDA: SVJETILJKA BLISTAVA I MILOST SVJETOVIMA

Category : HUTBE

Mevlud, dan rođenja Muhameda s.a.v.s, kojeg obilježavamo ovih dana,  za muslimane predstavlja događaj od prvorazrednog duhovnog značenja. Mevlud je simbol trajnog podsjećanja na zavjet i emanet poslanika čiji su plodovi  svoju puninu i zrelost doživjeli sa poslanstvom Muhameda s.a.v.s.  Časna znamenja kojima je Poslanik a.s. odlikovan od svoga Stvoritelja nose univerzalnu poruku i nepresušnu nadu za sve njegove sljedbenike i pripadnike Ummeta. On, Muhammed a.s. nije samo poslanik jednog vremena i podneblja, on je istovremeno i – Siradžu-l-munir Blistava svjetiljka, Hatemu-l-enbija Pečat vjerovjesništva, Rahmeten lil aleminMilost svim svjetovima. Poslije njega neće biti nove objave i  novog šerijata, jer on, neka je na njega Božiji mir i blagoslov, označava dovršetak poslaničkog ciklusa.

Imajući na umu karakter i doseg Muhamedovog a.s. poslanja i misije, Kur'an čovječanstvo podsjeća na neprolaznu uzornost Poslanikovog života. Malo je toga što jedan musliman može iskusiti i rijetke su situacije koje se mogu desiti u ljudskom životu a da im nije bilo presedana u životu Božijeg Poslanika koji mu uvijek mogu poslužiti kao uzor, nadahnuće i putokaz.

لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنْ كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآَخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيراً

Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj
milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.
(El-Ahzab, 21)

Ne postoji praktično ni jedan aspekt ljudskog života kojeg odabrani Allahov Miljenik nije iskusio. Bio je učitelj, glava porodice, trgovac, državnik, politički i društveni vođa, sudija, vojni zapovjednik. U najkrhkijoj životnoj dobi iskusio je gubitak roditelja, provodio je mladalačke dane u dubokoj osamljenosti, bio je još od rane mladosti izložen siromaštvu, socijalnom pritisku i svim vrstama iskušenja koje jedna mlada  osoba može da podnese. On je i kasnije, tokom zrele životne dobi bio pogođen najtežim iskušenjima:gubitku svoje voljene supruge Hatidže, preranoj smrti sinova, stalnoj prijetnji životu, imovini i porodici. Na vlastitoj koži osjetio je šta znači biti siroče, ali i sretan muž i uspješan vođa Zajednice. Proživio je stanje smrtne opasnosti vođe tajne zajednice, ali i pobjedonosnog vođe društva koji je ubrzo pokorio znatan dio svijeta. Prodavao je dobra malim trgovcima i pisao pisma najmoćnijim vladarima. Bio je svjedokom gorkih neuspjeha, a potom je kušao slast uspjeha za uspjehom. Opraštao je svojim najžešćim protivnicima i neprijateljima. Iako mu je Kur'an jamčio pravo na pravednu i tačnu odmazdu, ipak su praštanje i samilost bili njegova norma i praksa, a ne kazna i osveta.

Biografi koji su u tančine opisivali njegove vrline podsjećaju na činjenicu da je Muhammed a.s. ista ona osoba koja je savladavala neprijatelje na Bedru i Uhudu ali i  bila spremna sagnuti se na pod  kako bi se njegovi unučići mogli igrati na njegovom vratu i leđima. U istoj mjeri u kojoj je bio strog prema sebi, jednako tako je bio plemenit i velikodušan prema drugima.

Enes ibn Malik, neka je Allahovo zadovoljstvo s njim, pripovijeda: ̋ Proveo sam tačno deset godina kod Poslanika, a Poslanik me nijednom nije zaružio. Kada bih učinio neku grešku, Poslanik mi ne bi rekao: ‘zašto si to uradio?’ A za ono što ne bih uradio, nije mi govorio: ‘zašto to nisi uradio?’  ̋  Za razliku od drugih velikana ljudskog roda koji su pokušavali mjenjati svijet oko sebe povlačenjem iz tog svijeta,  Muhamed a.s. je preobrazio svijet oko sebe aktivnim sudjelovanjem u njemu. Njega, kako to lucidno primjećuje jedan mislilac,  nije zaokupljala metafizika već promjena ljudskih srca i umova.

Samo je on, Poslanik svjetovima, uzor prekrasni, mogao polučiti takvu sintezu izvanrednosti i poniznosti, moći i širokogrudnosti. Zato je samo on, neka je na njega mir i blagoslov Božiji, s punim pravom mogao poručiti svojim sljedbenicima:”Niko od vas neće vjerovati dok mu ne budem draži od vlastitog djeteta, od roditelja i od svih ljudi. ”

Kao i svi drugi Božiji poslanici, blagoslovljeni Poslanik Muhammed a.s. prvo je bio iskušavan i uznemiravan, pa tek onda pozvan i poslan da preobrazi i preuredi svijet. Poslanikov sunnet, potvrđuje univerzalno načelo koje kaže: ‘Da bi se dobro i uspješno djelovalo-mora se biti pojedinačno dobar.,da bi se savladao svijet-mora se ponajprije savladati samoga sebe.’

 Ovu univerzalnu istinu danas smo pozvani ponavljati više i razumijevati dublje nego ikada ranije, jer danas mnogi nastoje preobraziti svijet, a da prethodno nisu preobrazlili sebe. Takvi ekspeditivno i preko noći žele nametnuti vanjske zakone i zabrane vjere, ali ne uspijevaju duhovno i moralno uzdići sebe i Zajednicu.

Kada god u ovim odabranim mevludskim danima donesemo salavat na Allahovog Miljenika Muhammeda a.s., prisjetimo se da je upravo taj salavat  na našeg poslanika jedini čin koji vjernici dijele sa Uzvišenim Stvoriteljem i odabranim melekima.:  “Allah i meleki njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljate ga i vi, i šaljite mu selam! “ (El-Ahzab, 56.)

Poslanikov put i njegova praksa ophođenja s ljudima ulijeva nadu dobrim i čestitim ljudima koji su marginalizirani i odbačeni da  ovaj svijet nije predodređen da njime nužno vladaju moćni,  gordi i hvalisavi. Prvi poslanikovi sljedbenici, časni ashabi koji su otvorili srca svjetlu Objave u odnosu na mekansku aristokratiju  pripadali su nižem društvenom rangu.  Mekanski historičar ez Zuhri navodi kada bi se muslimani okupili da zajedno klanjaju u Haremu, Muhamed bi se zatekao okružen mladim ljudima i nemoćnim narodom grada. I, zaista, znatan broj njegovih sljedbenika bili su žene, sluge i robovi. Muhammed a.s. je znao, a Objava ga je odgajala u tom uvjerenju, da će jedino plemenitost  i blagost, a ne  nasilje i arogancija, ummet učiniti postojanim i čvrstim, kako to i Kur'an kaže:

فَبِمَا رَحْمَةٍ مِنَ اللَّهِ لِنْتَ لَهُمْ ۖ وَلَوْ كُنْتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانْفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ ۖ فَاعْفُ عَنْهُمْ وَاسْتَغْفِرْ لَهُمْ وَشَاوِرْهُمْ فِي الْأَمْرِ ۖ فَإِذَا عَزَمْتَ فَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ ۚ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُتَوَكِّلِينَ

Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Ali-Imran ,159)

Vođen Božijom uputom i rahmetom, Poslanik Muhammed a.s. je pri svakoj odluci davao prednost trajnom i zajedničkom dobru u odnosu na trenutačnu i ličnu  korist. Odgodio je hodočašće Kabi da bi spasio tek uspostavljeni mir sa idolopoklonicima, da bi spasio Zajednicu od užasa nasilja i osvete praštao je dojučerašnjim neprijateljima, prihvatao je iskrena pokajanja i povratak u okrilje islama čak i onima koji su nanosili tešku bol muslimanima.

 Kada su se 629. godine među brojnim novim musimanima u  Medini pojavili Amr ibn el-As i Halid ibn el-Velid koji su ubili mnogo muslimana prilikom bitki na Uhudu i Hendeku, Muhammed a.s. im je zajamčio sigurnost ističući kako  čin prihvatanja islama briše staro i predstavlja novi početak u životu čovjeka. Milost s kojom je poslan nesebično je darivao svima oko sebe ne očelujući ovozemaljske nagrade i priznanja.

وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَالَمِينَ 

“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali” ( el-Enbija 107)

Muhammed a.s., nas je naučio, a Kur̍an Časni na tome neprestano insistira, da muslimani,uprkos tome u kako teškoj situaciji se nalazili, trebaju zadržati prisebnost i smirenost. Čak i u onim trenucima, naizgled, potpunog beznađa i napuštenosti musliman ne smije postati žrtvom bijesa ili samosažaljevanja.  I u mrklim tminama pećine Sevr odzvanjaju Poslanikove riječi ohrabrenja upućene Ebu Bekru r.a.:  Ne boj se , Allah je sa nama. U dugim mračnim desetljećima koje ummet danas proživljava, u tminama nesagledivog zuluma i patnje kojima su muslimani tako bespoštedni i naočigled cijelog svijeta izloženi,  Poslanikova a.s. dova u Taifu neka bude utjeha i podstrek da Allah Svemoćni neće ostaviti i zaboraviti one koji ga iskreno i čvrsto vjeruju.

Tom dovom  još jednom prizivamo blagoslov na našeg Poslanika i  molimo za Božiju uputu i pomoć:

“Allahu moj, Tebi se žalim zbog svoje nemoći i slabosti, i prezira s kojim me ljudi susreću. Najmilostiviji, Ti si Gospodar slabih, i Ti si Gospodar moj! Kome me prepuštaš? Onome ko će me mrko gledati? Ili si me neprijatelju prepustio? Ali, ako Ti nisi na mene srdit, za ostalo i ne marim. Tvoja milost je meni dovoljna. Molim te svjetlom Tvoga lica kojim si tmine rastjerao i kojim dunjaluk i ahiret u redu opstoje, ne spusti Svoju srdžbu i svoj gnjev na mene! Tebi se klanjam, dok zadovoljan ne budeš. I snaga i moć samo su u Tebe.”

 

Meho Šljivo


  • -

MUHAMMED A.S., UZOR KOJI SLIJEDIMO

Category : HUTBE

Zahvala pripada Allahu, dž.š., Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, Gospodaru života i smrti. Neka je salavat i selam na Poslanika, s.a.w.s., najodabranije i najuzornije biće na dunjaluku, i neka je salavat i selam na njegovu časnu porodicu, ashabe, sljedbenike i šehide cijelog dunjaluka.

Allah, dž.š., kaže: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga ko se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“ /El-Ahzab, 21/. Ibn Kesir kaže: „Ovaj časni ajet izuzetno je značajan kada je riječ o ugledanju na Resulullaha, a.s., na njegov govor, postupke i stanja.“

Svako od nas ima životni uzor za kojim se povodi  i s kojim nastoji da se identifikuje. Neki traže uzore  među sportistima, drugi među glumcima, pjevačima ili drugim javnim ličnostima. Zbog svega toga aktuelno je i vrlo važno pitanje: Ko bi trebalo da bude istinski uzor svakom vjerniku i vjernici, muslimanu i muslimanki?

Osoba na koju želimo da se ugledamo, naš uzor, mora biti učenija, moralnija i iskrenija od nas, a ima li boljeg uzora od našeg Vjerovjesnika, a.s.? Jer, niti jedna osoba nije imala niti ima sve ono čime se on odlikovao. Zbog toga nam samo Poslanik, a.s., može biti uzor u svim segmentima života. Naša obaveza je da proučavamo njegov život, da se odgajamo i  obrazujemo ugledajući se na njega, da usvajamo njegove riječi i djela.

Danas očevi i majke, a i njihova odrasla djeca, imaju sve manje vremena za porodicu. Porodica je jedan od najvećih emaneta koje je Allah Uzvišeni povjerio čovječanstvu. Život u vjeri, ali i na ovome svijetu uopće, može biti lijep i uredan samo u porodici i uz porodicu. Poslanik, a.s, je u vezi s tim rekao: „Najbolji ljudi su oni koji su najbolji prema svojim porodicama. Što se mene tiče, ja sam  najbolji prema svojoj pordici“ (Ibn Madže). Muhammed, s.a.w.s., nije samo govorio i naređivao ukućanima, nego primjerom pokazivao kako treba da žive. Pouke iz njegovog porodičnog života su univerzalne i kao plod donose istinsku i dugotrajnu sreću i duševni mir.

On je pokazivao i kakav treba da bude odnos među supružnicima. Jednom prilikom su se dvije Muhammedove, a.s., supruge sporječkale u njegovom prisustvu. Zejneb je tako počela govoriti protiv Aiše i napadati je. Ona je slušala, šutjela i nekoliko puta pogledala prema Poslaniku, a.s., tražeći dopuštenje da joj uzvrati. Kada je vidjela kako joj on mimikom to odobrava, i ona je uzvratila, sve dok je nije ušutkala Zejneb. Poslanik a.s., se osmijehnuo i rekao, aludirajući na Ebu Bekrovu retoričku sposobnost: ”Ona je Ebu Bekrova kćerka.”/ Buhari i Muslim/

Obaveza nam je da svoje porodice upoznamo s Poslanikovim, a.s., porodičnim životom. Mnogi problemi koji se danas pojavljuju nastaju, ustvari, zbog narušenih odnosa između supružnika, između roditelja i djece i između braće i sestara, iako uvijek postoje i dodatni faktori koji na to utiču. Muhammed, a.s., je zato često isticao značaj porodice. Njegov primjer kazuje nam kako možemo održati naše porodice snažnim i ujedinjenim, te kako možemo ustrojiti sretan porodični život i uživati u njemu. Ključ jakog ummeta je u jedinstvu porodice. Islam kao vjera stavlja poseban akcenat na jedinstvo porodice i upućuje da se takav odnos razvija i prenosi s generacije na generaciju.

Obraćajući se Svome miljeniku, Allah, dž.š., kaže: „ I, zaista si ti (Muhammede) najljepše ćudi. (El-Kalem, 4.) Muhammed s.a.w.s., je pokazao kako se treba ponašati u životu. Danas je kriza morala sve prisutnija, a bez vjere i morala nema jake zajednice.

Muhammed, a.s, je posljednji poslanik i univerzalni primjer ljudskog ponašanja, ali ni on nije bio nadčovjek. Muhammedov, a.s., moral bio je izuzetan, pa kako da onda neko bude ponosniji na njega od nas sljedbenika tog najmoralnijeg bića? Poslanik, a.s., je kazao: “Poslan sam da usavršim plemenite ćudi.” (El-Muveta). Dakle, to je bila Poslanikova, a.s., sveta i uzvišena misija. Shodno tome, nakon njega ta obaveza prelazi na nas, njegove sljedbenike. On je upotpunio svoj moral i, ako ga budemo slijedili,  i mi ćemo biti veoma moralne osobe.

Poslanikova ljubav i odnos prema djeci i omladini pomažu nam da uspostavimo model ponašanja od kojeg ćemo imati dugoročnu korist.  Enes, r.a., je rekao: „Allahov Poslanik imao je izuzetne karakterne osobine. Jedan dan me je poslao da nešto uradim pa sam ja rekao: „Tako mi Allaha, ja to neću uraditi.“ Ali sam u srcu osjećao da bi trebalo da odem i uradim ono što mi je Allahov Poslanik naredio. Tako sam izašao iz kuće i na putu ugledao grupu dječaka koji su se igrali. Allahov Poslanik mi je došao iza leđa obujmio me rukama oko vrata. Kada sam pogledao u njega, nasmijao se. Rekao je: „Idi tamo gdje sam ti naredio, mali.“ Odgovorio sam: „Hoću, evo idem, Allahov Poslaniče!“ (Ebu Davud) Poslanik, a.s., se koristio kombinacijom fizičkog dodira i blagih prijekornih riječi da bi podsjetio dječaka Enesa na ono što je zaboravio. Naravno, i Enes je, kao i sva djeca, volio da se igra. Poslanikov, a.s., interes za djecu i omladinu bio je konstantan. Igrao se sa svojim unucima, selamio drugu djecu, podučavao ih nakon namaza na sofi džamije u Medini, posebno hazreti Aliju i  mladiće koji su pokazivali veći interes za vjeru. Pitao ih je za mišljenje i uključivao u pripreme za odgovorne zadatke.

Mladim generacijama ukazivao je i na nužnost poštovanja prema roditeljima. Da bismo uspjeli, uz Božiju pomoć, našu djecu i omladinu izvesti na pravi put, moramo s njima postupati na najljepši način, iskazujući prema njima blagost, radost, sreću, poštovanje i truditi se da ih osposobimo za život.

Poslanik s.a.w.s., kao univerzalni uzor, strateški je djelovao i na polju donošenja odluka i održavanju jedinstva. Svakodne situacije zahtijevale su različite odluke, kako u realnom životu, tako i na polju vjere i vjerskih pitanja. Mnogo je primjera iz života Poslanika, kako u vremenu prije, tako i u periodu Objave, kada je u spornim situacijama postupio na pravi način. Najbolji primjer za to je rješavanje problema koji se desio prilikom rekontrukcije Ka’be, kada je došlo do svađe između lokalnih plemena. Njegova objektivnost, inteligencija i spremnost za brzo donošenje razumnih odluka dala je rješenje prihvatljivo za sve. Zato i jedinstvo treba da bude preče od ličnih interesa pojedinaca.

Do konflikata i svađe rijetko dolazi među ljudima koji su dalje jedni od drugih, jer su konflikti i incidenti rezultat češćih kontakata i društvenih razmirica. Poznato je kolika prava islam daje komšiji. Njegovo najveće pravo, a naša obaveza je da ga ne uznemiravamo: riječima, djelima ili gestikulacijom (išaretom). Primjeri uznemiravanja komšije raznovrsni su i vrlo brojni. Stoga je Poslanik, a.s., preporučivao da se posebna pažnja ukaže komšiji, a to je pokazivao i vlastitim  primjerom.

Jedan židov koji je bio Poslanikov, s.a.w.s., komšija svako jutro je bacao smeće pred Poslanikovu kuću. Poslanik, a.s., nije na zlo uzvraćao zlim, nego je redovno sklanjao smeće. Kada je jedno jutro primijetio da jevrej nije ostavio smeće pred njegovu kuću, Poslanik, a.s., se zabrinuo, otišao u kuću tog mladog komšije i vidio da je on na samrti. Govorio mu je o islamu i ponudio mu da primi  islam, što je on i uradio. Nakon toga Poslanik, s.a.w.s., je rekao: “Hvala Allahu koji ga je izbavio od vatre džehennemske.” (Buhari) Ovaj primjer kazuje nam kako treba da se ophodimo prema komšiji, makar nam on pravio i teškoće.

Muhammed, a.s., je postupao tako zato što nas s komšijom veže sudbina zajedničkog življenja. Komšija  zna tajne svog komšije i u stanju je da mu nanese štetu. Ako to učini, onda je, ako je riječ o vjerniku, sa sebe skinuo ogrlicu imana: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne šteti interesima svog komšiju.”/ Buhari i Muslim/ S druge strane, danas je dosta primjera narušenih međukomšijskih odnosa. Poslanik, a.s., nam je kroz primjere svog života pokazao i upozorio nas da taj odnos sa komšijom bude na najboljem nivou. Pravi vjernik nikada ne uznemirava svoje komšije, niti im zlo čini. Poslanik, a.s., nam je uzor i u tom segmentu života i naša obaveza je da slijedimo njegov primjer.

Činjenica je da je Muhammed, a.s., preteča i u oblasti zaštite čovjekove okoline mnoge će iznenaditi. U Kur’anu Allah, dž.š., kaže: Reci: “Šta mislite, ako vam vode presuše, ko će vam tekuću vodu dati? / Mulk, 30/

Spomenuti ajet potvrda je da Kur’an kazuje o tome da je voda velika Allahova dž.š., blagodat data čovjeku. Zato o njoj moramo voditi brigu. Poslanik, a.s., upozorava Sa’da da ne prosipa vodu ni kada uzima abdest, a Osman, r.a., je kupio bunar i uvakufio ga.

I u Bosni i Hercegovini se već odavno zna kolika je vrijednost vode, a duga je i tradicija podizanja hajr-česmi.

Poslanik, a.s., bio je zagovornik zaštite čovjekove okoline, dosljedan zagovornik ra­zumne upotrebe i kultivisanja zemlje i vode, te ispravnog odnosa prema životinjama i biljkama. U trenutku kad je suočena s efektima zagađenja i pretjerane eksploatacije prirode, širenjem pustinja i oskudicom vode u nekim dij­elovima svijeta, te poplavama i razor­nim olujama, svjetska zaj­ednica kao cjelina – i muslimani­, i kršćani, i jevreji, i hindusi, i budisti – moraju uzeti pouku iz Poslanikovog, a.s., ­života i ozbiljno i mudro krenuti da rješavaju krizu zagađenja i stradanja životne sredine.

U islamu postoje propisi i u vezi s ekologijom i zaštitom čovjekove sredine. Drugi uzor, mimo Muhammeda, a.s., ni kada je riječ o toj oblasti, nije nam potreban.

Molimo Allaha, dž.š., da nas nagradi za dobra djela, oprosti nam grijehe,  smiluje nam se, i da nas učini istinskim sljedbenicima našeg Poslanika, a.s., i sastavi nas s njim u Džennetu.

Amin!

hfz.mr. Maid-ef. Ibrahimović


NAJAVE

ARHIVA